DOJMOVI SUDIONIKA
Opatija bajna
3. listopad ostat će u sjećanju svima koji su sudjelovali na 1. sastanku klubova liječenih alkoholičara Alpe-Adria. Posebno mi je drago što smo se našli u gradu na moru, koje toliko volim. Sve je bilo na našoj strani: vrijeme sunčano, atmosfera izvrsna, gužva neopisiva, domaćini odlični, ručak za pet, put bez problema, čak s plesom u autobusu.
Sad, nakon tjedan dana, kad su dojmovi došli na svoje mjesto, želim napisati nekoliko riječi. No, jedan je dan postao duga priča, puna događanja, dojmova, razgovora, problema, jurnjave. Ovakvu priliku nemamo često. Bilo je puno više ljudi nego na godišnjim skupštinama Saveza, došli su gosti iz Slovenije, bio je predstavnik iz Makedonije, Talijane baš nismo puno razumjeli, ali osmijeh uvijek pomaže. Nikad neću zaboraviti trenutak kad se lavina ljudi obrušila na informativni pult, a ja sam bila u panici jer nisam željela da čekaju. Moram još jednom zahvaliti svima znanoj sr. Zinki, koja je svojim mirom i staloženošću, moje "ludilo" smanjila na normalnu mjeru, a isto tako i mojoj Mrakači-Mirjani Habljak iz Retkovca, koja je dijelila pakete. Sad se lako zahvaljivati, ali u onoj gužvi sam mislila da ću se razdvojiti na nekoliko dijelova. (Jadan moj muž, da se to dogodilo). Hvala svim prijateljima koji su imali razumijevanje za ovu ?gužvastu? situaciju. Nadam se da im to nije pokvarilo dojmove. E, kad su svi otišli u dvoranu, mogla sam u miru popiti kavicu i složiti virmane, novac za akreditacije i ručak. Navratili su i naši Šiljkovići, koji su Zagreb zamijenili Lovranom. Mrzim vrijeme, jer juri kad želiš da stoji. Uspjela sam skočiti u veliku dvoranu, doduše na sam kraj, ali sam ipak bila dio svečane atmosfere. Žao mi je da, opet zbog vremena, nismo posjetili Mošćenice. Poslije ručka je bilo prekasno. Sjedište Crvenog križa u Rijeci, na lijepim Pećinama, bilo je mjesto gdje smo ručali. Stvarno su svi bili zadovoljni, jer, osim što je sve bilo fino, imali smo i ?živu? glazbu. Trojica mladića iz Kluba "Matulji" su svirali tako dobro, da smo žvakali u ritmu glazbe. Pozdravljam još jednom sve vrijedne žene koje su nam nosile ručak (ne znam kako se zovu, osim Marije). Prije ručka su Klubovi "Novi put" iz Slavonskog Broda i "Centar-Stara Tkalča" iz Zagreba obavili bratimljenje. Nadam se da će, bez obzira na udaljenost, imati prilika zajedno organizirati korisne akcije i zajednička druženja. Opet to vrijeme, jednostavno je proletjelo, riječ-dvije sa svakim- hajdemo doma. Sav taj tempo zahtjeva mirne "živčeke". Svi pitaju, a ja na sve ne stignem odgovoriti, iako s brzim pričanjem nemam problema. Oko pet sati smo krenuli, svako svojoj kući.
Svi su sretno stigli. Putnici iz autobusa su posjetili svetište na Trsatu, a muzika od ručka ih je zarazila, pa su čak u autobusu plesali.
Kako sažeti dojmove u nekoliko riječi? Teško. Reći ću samo: ?Nezaboravno, vidimo se opet, dragi prijatelji?.
Dušica Cesarec,
v.d. tajnica Zajednice KLA Zagreba i HSKLA
3. listopad ostat će u sjećanju svima koji su sudjelovali na 1. sastanku klubova liječenih alkoholičara Alpe-Adria. Posebno mi je drago što smo se našli u gradu na moru, koje toliko volim. Sve je bilo na našoj strani: vrijeme sunčano, atmosfera izvrsna, gužva neopisiva, domaćini odlični, ručak za pet, put bez problema, čak s plesom u autobusu.
Sad, nakon tjedan dana, kad su dojmovi došli na svoje mjesto, želim napisati nekoliko riječi. No, jedan je dan postao duga priča, puna događanja, dojmova, razgovora, problema, jurnjave. Ovakvu priliku nemamo često. Bilo je puno više ljudi nego na godišnjim skupštinama Saveza, došli su gosti iz Slovenije, bio je predstavnik iz Makedonije, Talijane baš nismo puno razumjeli, ali osmijeh uvijek pomaže. Nikad neću zaboraviti trenutak kad se lavina ljudi obrušila na informativni pult, a ja sam bila u panici jer nisam željela da čekaju. Moram još jednom zahvaliti svima znanoj sr. Zinki, koja je svojim mirom i staloženošću, moje "ludilo" smanjila na normalnu mjeru, a isto tako i mojoj Mrakači-Mirjani Habljak iz Retkovca, koja je dijelila pakete. Sad se lako zahvaljivati, ali u onoj gužvi sam mislila da ću se razdvojiti na nekoliko dijelova. (Jadan moj muž, da se to dogodilo). Hvala svim prijateljima koji su imali razumijevanje za ovu ?gužvastu? situaciju. Nadam se da im to nije pokvarilo dojmove. E, kad su svi otišli u dvoranu, mogla sam u miru popiti kavicu i složiti virmane, novac za akreditacije i ručak. Navratili su i naši Šiljkovići, koji su Zagreb zamijenili Lovranom. Mrzim vrijeme, jer juri kad želiš da stoji. Uspjela sam skočiti u veliku dvoranu, doduše na sam kraj, ali sam ipak bila dio svečane atmosfere. Žao mi je da, opet zbog vremena, nismo posjetili Mošćenice. Poslije ručka je bilo prekasno. Sjedište Crvenog križa u Rijeci, na lijepim Pećinama, bilo je mjesto gdje smo ručali. Stvarno su svi bili zadovoljni, jer, osim što je sve bilo fino, imali smo i ?živu? glazbu. Trojica mladića iz Kluba "Matulji" su svirali tako dobro, da smo žvakali u ritmu glazbe. Pozdravljam još jednom sve vrijedne žene koje su nam nosile ručak (ne znam kako se zovu, osim Marije). Prije ručka su Klubovi "Novi put" iz Slavonskog Broda i "Centar-Stara Tkalča" iz Zagreba obavili bratimljenje. Nadam se da će, bez obzira na udaljenost, imati prilika zajedno organizirati korisne akcije i zajednička druženja. Opet to vrijeme, jednostavno je proletjelo, riječ-dvije sa svakim- hajdemo doma. Sav taj tempo zahtjeva mirne "živčeke". Svi pitaju, a ja na sve ne stignem odgovoriti, iako s brzim pričanjem nemam problema. Oko pet sati smo krenuli, svako svojoj kući.
Svi su sretno stigli. Putnici iz autobusa su posjetili svetište na Trsatu, a muzika od ručka ih je zarazila, pa su čak u autobusu plesali.
Kako sažeti dojmove u nekoliko riječi? Teško. Reći ću samo: ?Nezaboravno, vidimo se opet, dragi prijatelji?.
Dušica Cesarec,
v.d. tajnica Zajednice KLA Zagreba i HSKLA
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica