Klub "Susedgrad"
Dana 11. srpnja 2004. članovi Kluba liječenih alkoholičara ˝Susedgrad˝, njihove obitelji te gosti iz drugih klubova uputili su se na zajednički izlet.
Jutarnjim okupljanjem na parkingu ispred Kluba ˝Susedgrad˝ započelo je ovo zajedničko druženje. Kako je sve teklo po planu, i svi su se pojavili na vrijeme, krenuli smo autobusom prema Hrvatskom zagorju.
Ne možemo reći da je vrijeme bilo idealno, ali nam ni u kom slučaju nije moglo pokvariti doživljaj ove zajedničke nedjelje. Imali smo na raspolaganju dobar autobus i tolerantnog vozača i sve je proteklo u najboljem redu.
Prva stanica bio je Varaždin. Za razgledavanje smo imali punih sat i pol vremena. Na raspolaganju nam je bio centar Varaždina i njegove znamenitosti, te Varaždinsko groblje. Naravno, bilo je i onih koji su svoje vrijeme iskoristili za laganu šetnju parkom i kavicu u obližnjem kafiću. Nakon Varaždina, uputili smo se prema Čakovcu.
Tamo smo također imali priliku razgledati centar grada i neke njegove znamenitosti. Nažalost, tu nas je vrijeme malo iznenadilo, počela je padati kiša pa nas je većina odlučila potražiti skrovište ispod velikih suncobrana kafića smještenog u centru.
Bez obzira na vrijeme, i dalje smo svi bili raspoloženi.
Neke ni kiša nije uspjela omesti, pa su u glavnom parku, na dječjim ljuljačkama, zaigrali partiju bele u kojoj su neki dobivali, a drugi, naravno, gubili. Nakon obilaska Čakovca je kiša prestala.
Zatim smo se uputili prema obližnjoj Gornjoj Dubravi, koja nam je bila odredište. Ugodno smo se smjestili u ˝Štefovoj kleti˝. Kako smo svi bili poprilično gladni, veselila nas je sama pomisao da smo stigli na odredište i da ćemo uskoro kušati prava međimurska jela. Krenuli smo s juhicom, iza koje je slijedila kuhana govedina s hrenom, zatim pohana piletina, svinjsko pečenje, riža, hajdina kaša i nekoliko vrsta salata. Uz takav meni se, naravno, očekuje i nešto slatko, pa su se na stolu našli štrudli od jabuka i sira. Budući da je sokova bilo u neograničenim količinama, mislim da nitko nije ostao žedan. Nakon finog ručka slijedila je živa glazba, koju je većina čekala s nestrpljenjem?
Svi smo se dobro zabavili.
Zaključak: za dobru zabavu i druženje potrebna je dobra volja i dobro društvo, ali ne i čašica C2H5OH.
N. B
Jutarnjim okupljanjem na parkingu ispred Kluba ˝Susedgrad˝ započelo je ovo zajedničko druženje. Kako je sve teklo po planu, i svi su se pojavili na vrijeme, krenuli smo autobusom prema Hrvatskom zagorju.
Ne možemo reći da je vrijeme bilo idealno, ali nam ni u kom slučaju nije moglo pokvariti doživljaj ove zajedničke nedjelje. Imali smo na raspolaganju dobar autobus i tolerantnog vozača i sve je proteklo u najboljem redu.
Prva stanica bio je Varaždin. Za razgledavanje smo imali punih sat i pol vremena. Na raspolaganju nam je bio centar Varaždina i njegove znamenitosti, te Varaždinsko groblje. Naravno, bilo je i onih koji su svoje vrijeme iskoristili za laganu šetnju parkom i kavicu u obližnjem kafiću. Nakon Varaždina, uputili smo se prema Čakovcu.
Tamo smo također imali priliku razgledati centar grada i neke njegove znamenitosti. Nažalost, tu nas je vrijeme malo iznenadilo, počela je padati kiša pa nas je većina odlučila potražiti skrovište ispod velikih suncobrana kafića smještenog u centru.
Bez obzira na vrijeme, i dalje smo svi bili raspoloženi.
Neke ni kiša nije uspjela omesti, pa su u glavnom parku, na dječjim ljuljačkama, zaigrali partiju bele u kojoj su neki dobivali, a drugi, naravno, gubili. Nakon obilaska Čakovca je kiša prestala.
Zatim smo se uputili prema obližnjoj Gornjoj Dubravi, koja nam je bila odredište. Ugodno smo se smjestili u ˝Štefovoj kleti˝. Kako smo svi bili poprilično gladni, veselila nas je sama pomisao da smo stigli na odredište i da ćemo uskoro kušati prava međimurska jela. Krenuli smo s juhicom, iza koje je slijedila kuhana govedina s hrenom, zatim pohana piletina, svinjsko pečenje, riža, hajdina kaša i nekoliko vrsta salata. Uz takav meni se, naravno, očekuje i nešto slatko, pa su se na stolu našli štrudli od jabuka i sira. Budući da je sokova bilo u neograničenim količinama, mislim da nitko nije ostao žedan. Nakon finog ručka slijedila je živa glazba, koju je većina čekala s nestrpljenjem?
Svi smo se dobro zabavili.
Zaključak: za dobru zabavu i druženje potrebna je dobra volja i dobro društvo, ali ne i čašica C2H5OH.
N. B
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica