Tko to tamo pjeva?
Polazak u 8,30 sati. Ne čekamo nikoga! Pravac: Varaždin-Čakovec-Gornja Dubrava. Izlet edukativno-zabavnog karaktera, s naglaskom na zajedničkom druženju klubova liječenih alkoholičara Zagreb?Zapad, okupio je članove šest klubova sa zapadnog dijela grada, i to na inicijativu i u organizaciji Kluba ?Susedgrad?, koja je besprijekorno provedena zahvaljujući Dragecu Čegiru i njegovoj supruzi Marici Čegir.
Ni najhladniji dan u zadnjih 50 godina za ovo doba godine, koji je osvanuo baš te nedjelje, nije mogao pokvariti veselu atmosferu i odlično raspoloženje u punom autobusu, uz dobru glazbu. Točno prema rasporedu krenuli smo prema Varaždinu. Vozili smo se novom autocestom, šaleći se i komentirajući samu izvedbu auto ceste, koja je, usput rečeno, vrlo udobna za vožnju i relativno dobro opremljena, pa pruža određeno zadovoljstvo pogleda na ovaj dio naše domovine. Stigavši u Varaždin, imali smo dva sata na raspolaganju za razgledavanje. Svatko je odabrao po svom nahođenju. Neki su obišli čuveno varaždinsko groblje, neki u muzej, neki uži centar grada i glavni trg, koji je pretvoren u pješačku zonu i, kako se može vidjeti po fasadama, brižljivo uređivan. Ono što nas je posebno oduševilo bilo je cvijeće, obješeno u košarice na svakom stupu javne rasvjete. Grad je izuzetno čist i uredan, jednom riječju - ponos Varaždinske županije.
I djeca su došla na svoje, igrajući se u velikom parku loptom i balonima. Točno u 11 sati, po dogovoru, krenuli smo dalje prema Čakovcu, kojeg su prekrili tamni oblaci. Na dolasku u Čakovec su nas dočekale prve kapi kiše. Svi smo se instinktivno odmah uputili u Perivoj Zrinskih koji dominira centrom grada.
Lagana grupna šetnja perivojem za starije, tobogani i klackalica za klince, i dvije partije bele na brzinu, tek da se osluhne puls kartaša iz prijateljskih klubova, brzo su potrošili vrijeme namijenjeno Čakovcu. Ponovo smo disciplinirano sjeli u autobus i zaputili se prema Gornjoj Dubravi (u smjeru Štrigove i Željezne gore), na odredište u kojem je unaprijed bio dogovoren ručak i provođenje popodneva uz živu glazbu, pjesmu, ples i druženje. Uz obilan ručak posluženi su sokovi, mineralna voda i kava, a vlasnici restorana se nisu mogli načuditi kako je moguće da se ljudi tako dobro zabavljaju bez alkohola, u čemu nam se pridružio i bend koji, kako kažu, već dvije godine ne konzumira alkohol.
Uz pjesmu, priču, ples, karte, igru i šalu vrijeme je prošlo brzo.
Bilo je smijeha i znojnih majica, zajapurenih lica, umornih nogu i poderanih hlača i, na kraju, veliki i zadovoljni osmijeh na svim licima. Od sudionika, vozača autobusa, stručnih djelatnika, vlasnika restorana, organizatora, do sretnih lica male djece koja su na povratku, izmorena igrom, zadovoljno spavala u busu.
Izlet i zajedničko druženje pokazali su da su i stariji u stanju pronaći i probuditi djecu u sebi i na trenutak ostaviti grubu svakodnevicu po strani.
Druženje i smijeh liječe dušu i tijelo. Stoga, do skorog ponovnog zajedničkog druženja, hvala i puno pozdrava svima.
Mladen Topolovac
Klub Susedgrad
Ni najhladniji dan u zadnjih 50 godina za ovo doba godine, koji je osvanuo baš te nedjelje, nije mogao pokvariti veselu atmosferu i odlično raspoloženje u punom autobusu, uz dobru glazbu. Točno prema rasporedu krenuli smo prema Varaždinu. Vozili smo se novom autocestom, šaleći se i komentirajući samu izvedbu auto ceste, koja je, usput rečeno, vrlo udobna za vožnju i relativno dobro opremljena, pa pruža određeno zadovoljstvo pogleda na ovaj dio naše domovine. Stigavši u Varaždin, imali smo dva sata na raspolaganju za razgledavanje. Svatko je odabrao po svom nahođenju. Neki su obišli čuveno varaždinsko groblje, neki u muzej, neki uži centar grada i glavni trg, koji je pretvoren u pješačku zonu i, kako se može vidjeti po fasadama, brižljivo uređivan. Ono što nas je posebno oduševilo bilo je cvijeće, obješeno u košarice na svakom stupu javne rasvjete. Grad je izuzetno čist i uredan, jednom riječju - ponos Varaždinske županije.
I djeca su došla na svoje, igrajući se u velikom parku loptom i balonima. Točno u 11 sati, po dogovoru, krenuli smo dalje prema Čakovcu, kojeg su prekrili tamni oblaci. Na dolasku u Čakovec su nas dočekale prve kapi kiše. Svi smo se instinktivno odmah uputili u Perivoj Zrinskih koji dominira centrom grada.
Lagana grupna šetnja perivojem za starije, tobogani i klackalica za klince, i dvije partije bele na brzinu, tek da se osluhne puls kartaša iz prijateljskih klubova, brzo su potrošili vrijeme namijenjeno Čakovcu. Ponovo smo disciplinirano sjeli u autobus i zaputili se prema Gornjoj Dubravi (u smjeru Štrigove i Željezne gore), na odredište u kojem je unaprijed bio dogovoren ručak i provođenje popodneva uz živu glazbu, pjesmu, ples i druženje. Uz obilan ručak posluženi su sokovi, mineralna voda i kava, a vlasnici restorana se nisu mogli načuditi kako je moguće da se ljudi tako dobro zabavljaju bez alkohola, u čemu nam se pridružio i bend koji, kako kažu, već dvije godine ne konzumira alkohol.
Uz pjesmu, priču, ples, karte, igru i šalu vrijeme je prošlo brzo.
Bilo je smijeha i znojnih majica, zajapurenih lica, umornih nogu i poderanih hlača i, na kraju, veliki i zadovoljni osmijeh na svim licima. Od sudionika, vozača autobusa, stručnih djelatnika, vlasnika restorana, organizatora, do sretnih lica male djece koja su na povratku, izmorena igrom, zadovoljno spavala u busu.
Izlet i zajedničko druženje pokazali su da su i stariji u stanju pronaći i probuditi djecu u sebi i na trenutak ostaviti grubu svakodnevicu po strani.
Druženje i smijeh liječe dušu i tijelo. Stoga, do skorog ponovnog zajedničkog druženja, hvala i puno pozdrava svima.
Mladen Topolovac
Klub Susedgrad
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica