O radu UKLA Slatina

U prošloj, 2004. godini bilo je dosta aktivnosti. Održano je sedam sastanaka Uprave UKLA.

Dana 31. siječnja 2004. godine proslavili smo i sjetili se dana osnivanja prvog kluba u Slatini, odnosno 29 godina rada tog kluba čijih je 30-ak članova prisustvovalo proslavi.

14. veljače 2004. slavili smo Valentinovo, uz svečanu večeru, tombolu i glazbu koju je izveo klupski sastav, Matišić, Štimac, Vida i djeca. Bilo je prisutno 54 člana kluba. Također smo sudjelovali u programu za Dan grada - Josipovo, i otvaranju zgrade Udruga. Tom prilikom je naša radnica i profesorica psihologije, Ksenija Vujanović-Juras dobila srebrnu plaketu grada.

Dana 27. ožujka 2004. godine bili smo na izletu u Osijeku. Posjetili smo Muzej Slavonije i Baranje i Tvrđu. Nakon zajedničkog ručka u Bilju, posjetili smo i trgovački centar Emezzetu.

28. kolovoza 2004. održana je 29. godišnja skupština UKLA na Bunariću. Podijeljene su diplome za apstinenciju, a na zajedničkom ručku bilo je 40-tak članova. Sudjelovali smo i na sportskim igrama u Koprivnici. Osvojili smo dvije medalje, u pikadu i trčanju.

3. listopada 2004. godine zapažen je naš uspješan nastup na VI. večerima pučke poezije u Prelogu. Odazvali smo se i na Godišnje skupštine klubova u Koprivnici, Križevcima i Kluba "Jezera" Bedekovčina, kao i na skupštini UKLA Virovitice. Sudjelovali smo i na obilježavanju pet godina kontinuiranog rada na području ovisnosti u našoj županiji. Povodom mjeseca borbe protiv ovisnosti održana su dva jednodnevna tečaja za učenike osnovnih škola iz Slatine. Održane su

i dvije radio emisije na temu alkoholom izazvanih poremećaja, te rada klubova. U radio emisijama su sudjelovali naši radnici iz klubova i 6 učenika koji su pohađali tečaj.

Tijekom cijele 2004. godine održavani su svi redovni sastanci u klubovima. Primijećen je slabiji prijem novih članova kroz godinu, a o tome se raspravljalo u klubovima. Jedan od zaključaka tih rasprava bio je i da je situacija takva zbog nebrige dioničkih društava i privatnih tvrtki za svoje radnike, da je danas lakše dobiti otkaz nego biti upućen na liječenje ili dobiti ljudsku pomoć. Zato će i klubovi morati tražiti nove načine približavanja onima kojima je pomoć potrebna. Naša su vrata i srca otvorena svakome tko želi pomoći sebi i svojoj obitelji.

Gabrijel Kunodi, ing.

Preko Slovenije do granice s Mađarskom

Dragi prijatelji, apstinenti, terapeuti i svi ostali stručni djelatnici, koji radite na području liječenja bolesti ovisnosti alkohola!

U Alkohološkom glasniku broj 7-8, srpanj/kolovoz 2004. godine, na stranicama 9 i 10 pročitao sam članak "Od granice sa Slovenijom do granice s Mađarskom", kojeg je napisao Damir Vodopivec. Pročitavši članak, pomislio sam da to baš i nije tako, jer bih rekao da se moj članak može nazvati: "Preko Slovenije do granice s Mađarskom".

Ja sam Božo Pongrac, rođen 1957. godine, oženjen, otac dvoje prekrasne odrasle djece, kćerke Jožice i sina Filipa, stanujem na adresi Lendavske gorice 449, kod Lendave u Republici Sloveniji.
Pune dvije godine sam aktivan član KZA "Lendava" (klub liječenih alkoholičara). Prije dolaska u klub, prošao sam tromjesečno liječenje u Psihijatrični bolnici, Odjeljenje za bolesti ovisnosti u mjestu Ormož. U prvim mjesecima moje rehabilitacije, shvatio sam uz pomoć Kluba Lendava da je klub, uz moju obitelj, osnovni temelj uspješne apstinencije i potpune preobrazbe moje ličnosti. KZA "Lendava" je osnovan 1973. godine u tadašnjem poduzeću "Nafta-Lendava". Kasnije je klub prešao u Dom zdravlja Lendava, gdje se organizacijski i danas nalazi. Već više godina klub uspješno vodi dr. Franjo Kolarić uz pomoć najiskusnije, sada umirovljene socijalne djelatnice Katice Šomen i medicinske sestre Marije Horvat. Moram napomenuti da je stručna djelatnica Katica Šomen aktivna od prvog dana postojanja kluba i jedna od osnivača. Za sve te godine rada zaslužuje jedno veliko iskreno HVALA.

Nakon privikavanja na rad kluba uočio sam da su sastanci nekako preuski, da ima puno praznog prostora i mogućnosti za obogaćivanje sadržaja. Već u 2003. godini sam se sa suprugom Gabrijelom počeo odazivati na svaki poziv iz drugih klubova u Sloveniji, prije svega u Prekomurju. U jesen te godine naš je klub primio poziv na godišnju skupštinu Kluba "Povratak" iz Murskog Središča. To je mi je ujedno bio i prvi susret s klubovima iz Republike Hrvatske i početak učenja novog načina rada. Moram priznati, da je to bilo jedno prekrasno subotnje poslijepodne, koje će mi, uz onu normalnu ljudsku tremu, ostati u trajnom sjećanju. Slijedio je niz poziva iz drugih klubova iz Hrvatske, na koje sam se sa suprugom rado odazivao, a na neke su pošla naša djeca i drugi članovi našeg kluba.

Aktivnosti su se povećale u protekloj 2004. godini, u kojoj sam obišao skupštine Klubova "Povratak", iz Murskog Središča, "Koprivnica" i "Križevci". Uz to sam, naravno sa suprugom, sudjelovao u Prelogu na Danu poezije, bio na susretu Alpe-Adria u Opatiji i na poziv doc.dr.sc. Darka Breitenfelda, u sklopu Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti, na prigodnoj manifestaciji na Jarunu u Zagrebu. Na kraju prošle godine sudjelovao sam, na poziv dr. Dolenca iz Donje Dubrave, u njegovoj radio-emisiji u "Studiju M" iz Donjeg Kraljevca.

Netko će se pitati, pa zašto je sve to obilazio, zar nije dosta, da redovito ide na sastanke u svoj klub. Odgovor je dosta jednostavan. Spomenuo sam već, da sam na klubu uočio prazninu, koju je trebalo ispuniti. Najviše sam želio pobjeći od skrivanja svoje prošlosti. Kod mnogih članova kluba sam uvidio, da se kao nekako srame članstva i da se boje svoje okoline. Rekao sam sebi, dosta je toga.
Zar nije bilo dosta skrivanja svih tih dugih godina opijanja, treba izaći, preskočiti sve to i uzdignute glave, ponosno krenuti naprijed. Prošlost nitko ne može zaboraviti, čovjek mora s njome dugo živjeti, ma kakva ona bila. Ali znati s njome živjeti, i to drugačijim, zdravim životom, to je ono što čovjek mora naučiti. A vjerujte, to se ne može postići skrivanjem. Eto, dragi prijatelji, svi Vi, koji ste nas pozvali, uvelike ste pomogli ponajprije meni, mojoj obitelji, a sada i drugim članovima našega kluba.

Na kraju valja napomenuti da je naš klub krajem prošle godine dobio novi, suvremeni prostor, a što je najvažnije, povećalo se članstvo i broj onih koji su sada redoviti. Sastanci su puni sadržaja i često ne gledamo koliko traju. U malom gradiću Lendavi izašli smo na svjetlo dana, privukli druge institucije, pokazali okolini da smo ljudi koji znaju što znači pobijediti samoga sebe i živjeti punim životom. Veselim se svakom susretu sa vama. Svim apstinentima pozdrav iz susjedne Slovenije.

Božo Pongrac, KZA Lendava