Dan zajedničkog druženja

Na prijedlog dr. Tatjane Bakula-Vlaisavljević, stručne djelatnice u Kluba "Novi put", mi, članovi Kluba "Novi put", članovi Kluba "Centar za prevenciju ovisnosti" iz Slavonskog Broda i Kluba "Betanija" iz Donjih Andrijevaca, dogovorili smo jednodnevni izlet u Zagreb.

Svima nam je bila želja da, nakon tjedana i mjeseci truda, rada, učenja i potpore koju nastojimo pružiti jedni drugima kako bismo ustrajali u borbi protiv alkohola, provedemo jedan dan u zajedničkom druženju obogaćenom nekim novim sadržajima.

U hladno, prosinačko jutro sastajemo se na brodskom kolodvoru. Mnogi sa suprugama, djecom, unucima. Najljepše je bilo vidjeti cijele obitelji u toplom autobusu koji nas je vozio maglovitom cestom prema Zagrebu. U opuštenoj atmosferi i ugodnom društvu put je brzo prošao. Prva aktivnost po dolasku u Zagreb bio je posjet Etnografskom muzeju, u kojem su bile postavljene jaslice jedinstvene u svijetu, djelo francuskih majstora koje putuje diljem svijeta i teško da ćemo ga još jednom vidjeti u Hrvatskoj. Doživljaj je prekrasan, za djecu sigurno nezaboravan. Ostali eksponati u muzeju, također atraktivni, na sve nas ostavljaju dubok dojam.

Nakon obilaska i zajedničkih fotografija za uspomenu, put nas je vodio u Tkalčićevu. Tamo su nas čekali članovi bratskog kluba liječenih alkoholičara koji su nam u svojim prostorima priredili prekrasan i topao doček.

Sljedeći na našem putu, ali ne manje značajno, bio je posjet zagrebačkoj Katedrali i njezinoj riznici. Vrijeme do dogovorenog posjeta kratimo šetnjom po centru Zagreba koji okićen i ukrašen očekuje dolazak Božića. Dan je vjetrovit i hladan i, unatoč blještavilu i ukrasima, jedva iščekujemo posjet Katedrali - monumentalnoj građevini s dugom i bogatom poviješću. Puno toga znamo o našoj Prvostolnici, često smo pokraj nje prolazili, ali malo nas je u njoj bilo. Ulazimo tiho i svečano u taj prekrasan prostor. Suprug i ja palimo svijeće. Zahvaljujem Bogu tiho, u sebi, za svaki lijepi dan proveden sa suprugom u ova zadnja tri mjeseca. Pokušavam moliti, ali dok sam okružena tolikim predivnim stvarima, oči lete, ne mogu se usredotočiti... Mislim da su se mnogi osjećali slično. Dolazi časna sestra Lina koja nas sve pozdravlja i sljedeća gotovo dva sata provodi, dio po dio, kroz ove predivne prostore, objašnjavajući nam povijest, godine, značenje svakoga kipa, slike, klecala, oltara.... Ulazimo u sakristiju koja i sama ima dugu tradiciju, a onda, kroz mala vrata, uskim polukružnim stubištem, penjemo se do jedinstvenog i neprocjenjivog blaga. Pred nama se otvara Riznica zagrebačke Katedrale. Ne znam u što bih prije pogledala, oči se ne mogu smiriti na jednom predmetu, a već je tu drugi, peti, stoti... Časna sestra nam ljubazno i strpljivo objašnjava, ali previše je toga za tako malo vremena. Tolika povijest, stotine godina, neprocjenjive vrijednosti, proizvodi ljudskih ruku kojih odavno više nema? nemoguće je sve upiti odjednom. Vjerujem da mnogi od nas najradije ne bi izašli satima. Upisujemo se u knjigu posjetitelja. Sestra Lina ostaje zatečena i dirnuta kada joj dr. Bakula-Vlaisavljević predaje skroman poklon i kaže da smo mi grupa liječenih alkoholičara i njihovih obitelji. Mislim da joj je bilo posebno drago što nam je posvetila svoje vrijeme i znanje, te učinila da svi zaboravimo našu, često tešku i neizvjesnu svakodnevicu. Puni dojmova polako izlazimo...

Sumrak se već spušta nad Zagrebom. Još jedna zajednička slika ispred Katedrale.

Čekajući povratak kući, odlazimo na kavu u obližnji restoran. Mrak se potpuno spustio dok smo sjedili u autobusu, prolazeći osvijetljenim i okićenim Zagrebom, na putu kući. Pomalo umorni, razmjenjujemo dojmove uz ugodnu glazbu. Lica su svima zadovoljna i smirena. Djeca umorna, ali najsretnija. Za nas supruge bio je to lijep, ugodan praznik. Još puno ovakvih dana može biti pred nama. Trebamo samo ostati zajedno na našem novom putu, iz tjedna u tjedan i svatko od nas može darovati sebi i svojim obiteljima još puno lijepih i dragih trenutaka.

Ivanka Korparić, supruga liječenog alkoholičara

Klub "Novi put" Slavonski Brod

Naše godišnje skupštine

Suprug Josip, poznatiji kao Joco, krenuo je 1. srpnja 1996. godine na liječenje u koprivničku dnevnu bolnicu. Spremajući ga za bolnicu, nisam imala pojma što nas očekuje i što je to alkoholizam. Sve u vezi s time bilo je novo, kako nama, tako još više našoj djeci. Došavši u križevački klub liječenih alkoholičara, na našem prvom sastanku zatekli smo dva apstinenta, jednog člana obitelji i prof. Milana Čapaliju. ?Bože, što mi radimo ovdje??!!?, česta misao svih novopridošlih na prvi sastanak.

Bilo je to vrijeme kad nismo imali auto. Joco bi na sastanke dolazio s posla, vlakom iz Zagreba (što još i danas radi), a ja bih autobusom stigla u grad već u 16 sati, jer druge veze nema, i čekala do 17.30, kad počinje sastanak. Zajedno bi se, nakon sastanka, koji je završavao u 19 sati, autobusom u 20,00 sati vraćali kući. Naša prva godišnja skupština bila je 21. prosinca 1996. godine u Klubu "Centar" u Koprivnici. Nakon naših sastanaka, na kojima nikad nije bilo više od 8-9 članova, skupština je bila nešto veliko. Bila je tu i televizija - studio u Koprivnici, a tadašnji je predsjednik Zlatko rekao Joci da on mora pozdraviti prisutne. Bio je to hladan tuš. Dođeš na svoju prvu skupštinu, potpuno si trijezan, ne poznaješ nikoga osim svojih iz kluba, i sad traže da pred toliko nepoznatih ljudi i TV-kamerom ti izađeš i govoriš. Užas jedan! Najradije bi pobjegao! No Joco, mada se tresao kao prut na vodi, uspio je to obaviti. Tim činom samo je svratio pozornost na sebe i mnogi su mu kasnije došli čestitati i zaželjeti dugu apstinenciju. Upoznali smo tom prilikom prve prijatelje iz drugih klubova, a s nekima se još uvijek družimo (jer nisu, kao ni mi, odustali od kluba).

Svaka iduća skupština bila je novi doživljaj. Upoznaš bar jednu novu osobu, produbiš i učvrstiš stara poznanstva i prijateljstva. Od te prve skupštine, u proteklih 8 i pol godina, obišli smo između 65-70 godišnjih skupština. Koliko je samo uspomena i doživljaja spremljeno u našim srcima! Upoznali smo cijelu sjeverozapadnu Hrvatsku, prošli Međimursku, Bjelovarsko-bilogorsku, Zagrebačku, Virovitičko-podravsku i Koprivničko- križevačku županiju. Išli smo od Murskog Središća do Pitomače, od Bjelovara do Zagreba, prisustvovali i Prvom sastanku klubova liječenih alkoholičara regije Alpe-Adria u Opatiji. Na tom području vjerojatno nema kluba u kojem nemamo ponekog prijatelja, kojeg nam je uvijek nam drago susresti i jedva čekamo da ga ponovno vidimo.

Svi naši klubovi imaju isti problem. Kad treba otići nekamo na skupštinu, teško se nalaze dobrovoljci. Uvijek su to jedni te isti ljudi i to oni koji su upoznali čari skupština, stekli mnogobrojne prijatelje i to im je prilika za učvršćivanje prijateljstava i jačanje svojih apstinencija. Mladi apstinenti trebali bi se opustiti i upustiti u avanturu zvanu skupština. Svaki početak je težak, a kad se probije led, sve je puno lakše. Kada smo pili, uvijek je bilo vremena za društvo i "pijaču", a danas, kad krećemo novim putem, onda pronalazimo razne isprike. Jednom radimo, drugi put imamo posla na imanju, nemamo vlastiti prijevoz, ujutro je skupština, navečer nam dolaze gosti?, i sve tako unedogled. Koliko članova, toliko izgovora, a zapravo je potrebno samo malo drugačije razmišljati i organizirati određene poslove. Ako odlazim na skupštinu da čujem druge i njihove priče, uvijek ću i sebe pronaći u njima. Slušajući druge, često mislim, pa nije nama bilo najgore, ako trebam prijateljsku riječ, sigurno ću je naći na skupštini. Pohvala za uspješnu apstinenciju također nije ni najmanje beznačajna. Svaka nova skupština daje mi potvrdu da smo na pravom putu i da tu trebamo ostati, da nam je mjesto među svim tim dragim ljudima koji si međusobno pomažu i podupiru apstinenciju. Događalo se da je naša cijela obitelj sama išla na skupštine (Đurđevčani to ponajbolje znaju), jer su drugi imali neke svoje razloge, a mi, da ne idemo sami kad već ima mjesta u autu, vodili smo i djecu sa sobom. Naša djeca prošla su više skupština nego neki članovi Kluba.

Ako ste odlučili apstinirati, krenite i na skupštine. Dopustite da i Vas upoznamo, budemo Vam prijatelji i potpora u čvrstoj i trajnoj apstinenciji.

Sa željom za što više novih lica na našim skupštinama, dugu i sretnu apstinenciju želi Vam

obitelj Josipa i Snježane Karlović iz KLA Križevci.

Tkalec Dragutin

Održana 4. godišnja skupština Kluba "Jezera" Bedekovčina

Dana 7. prosinca 2004. godine održali smo 4. redovnu i izbornu godišnju skupštinu. Ova skupština je bila u duhu inovacija. Započeli smo, kao i uvijek, prigodnim programom, koji se razlikovao od dosadašnjih. Inspirirala nas je manifestacija ''Dani kajkavske riječi'' Krapinsko-zagorske županije. Budući da su se bližili blagdani, odlučili smo zajedno okititi bor i sve to popratiti pjesmom. Prigodan program je osmislila gospođa Nada Prokurica, s djecom članova našeg kluba. Nadamo se da se prisutnima svidio program koji smo im prikazali. Skupština je od samog početka tekla u ugodnom ozračju. Nakon prigodnog programa uslijedio je službeni, u kojem su podnijeta izvješća predsjednika, g. Vladimira Minđaka, blagajnika, g. Ivana Prokurice i stručne djelatnice, gđe Gordane Tkalec-Končić, dip.soc. radnice. Iz njih se moglo zaključiti da smo tijekom 2004. godine radili uredno i uspješno. Osim što su iznijeta izvješća, izabrano je i novo radno predsjedništvo. Za novog predsjednika izabran je g. Damir Vragović, a za tajnika g. Dragutin Tkalec. Slijedila je podjela priznanja za jednogodišnju, dvogodišnju, trogodišnju i četverogodišnju apstinenciju. Prilikom primanja priznanja svaki član je rekao nekoliko riječi iz kojih se moglo zaključili da su zadovoljni radom kluba i zahvalni na podršci koju im pruža. Na kraju je uslijedio dio koji je nama veoma drag, riječ gostiju. Kroz njihove riječi saznajemo mišljenje o kvaliteti našeg rada. Draga nam je svaka pohvala, ali i sugestija. Stoga, hvala svima prisutnima, posebno prim. mr. sc. Vesni Golik-Gruber, prim. dr. sc. Željku Mariniću, prof. Maji Tončević, te socijalnim radnicama Blanki Dorociak i Blaženki Milički, kao i svim ostalim nazočnim stručnim radnicima na pruženoj podršci. Druženje je nastavljeno uz domjenak.

Što drugo reći, nego se zahvaliti svima i poželjeti da ponovno prisustvuju našoj skupštini!

Damir Vragović

18. godišnja skupština Kluba "August Šenoa" Velika Gorica

U utorak, 8. prosinca 2004. godine, dvorana "Galženica" u Velikoj Gorici bila je pretijesna da primi mnogobrojne goste, uzvanike i posjetitelje. Toga smo dana, naime, na svečan način obilježavali 18-tu godišnju skupštinu Kluba ?August Šenoa? i 35 trijeznih godina u Velikoj Gorici.

Nakon pjesama KUD-a "Plešanke" pod vodstvom gđe Sandre Kulijer, riječ je uzela gđa Silva Golemac, stručna djelatnica kluba. Pozdravila je nazočne i osvrnula se na davnu 1969. godinu, kada je osnovan prvi klub liječenih alkoholičara u Velikoj Gorici, koji je radio po metodama Hudolinove alkohološke škole. Sama činjenica da klubovi postoje i danas, a to su Klub "Marko Orešković", Klub "Augut Šenoa", Klub "Dr. Branko Lang" i Klub "Vladimir Nazor", dovoljno govori da rad svih tih godina nije bio uzaludan.

Kako je u dvorani više od 150 uzvanika, bilo je jako puno javljanja za riječ. To su bile tople riječi pohvale i podrške našem daljnjem radu. Zahvaljujemo djelatnicima naše primarne bolnice ?Sv. Ivan? u Jankomiru, posebice našem velikom prijatelju, prim.dr.sc. Željku Mariniću, dr. Anti Oreškoviću, glavnoj sestri Odjela za alkoholizam i druge ovisnosti, sestri Manueli, prim.mr.sc. Vesni Golik-Gruber iz KB ?Sestre milosrdnice? i predsjednici Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, mr.sc.dr. Koroni Nenadić-Šviglin iz PB ?Vrapče?, prof. Ljubici Uvodić-Vranić, i g. Rudolfu Vujeviću, predstavniku Grada Velika Gorica i Gradskog poglavarstva. Također zahvaljujemo gđi Mariji Žirović i njenim djelatnicama, te na kraju dragom i milom dekanu Velikogoričko-odranskog Sveučilišta msgr. Joipu Frkinu, koji nam se obratio tako toplim riječima, nabijenim emocijama, da ih je nemoguće prepričati. A zar ih i treba prepričavati, kad su one ostale duboko urezane u nama?!

Hvala našim prijateljima, svima znanima i neznanima na podršci, svima koji su bili s nama fizički, a neki u mislima, te potvrdili da vjeruju u naš rad i u nas, a mi znamo da možemo i hoćemo, još i bolje!

Tijekom svečanosti pobratimili smo se s jednim od najmlađih klubova Lijepe naše, Klubom ?Feniks? iz Splita. Potpisivanjem sporazuma Dinka Dragičevića iz Kluba ?Feniks? i Benine Kancir iz Kluba ?August Šenoa?, obavezali smo se na pružanje međusobne pomoći, razvijanje prijateljskih odnosa, izmjenjivanje iskustava, poštivanje i borbu za svaki ljudski život i bezuvjetno, život bez alkohola. Uslijedile su čestitke i poljupci, te izmjena poklona.

Cijelu svečanost popratili su prekrasnim pjesmama i plesovima KUD-ovi "Lukavec" i "Plešanke". Zahvaljujemo se i ?Mesnicama Fiolić?, našem dragom "Obiteljskom radiju", velikogoričkom "Reporteru" i uredništvu emisije "VG Report", te "Turopljskom glasniku", koji su medijski popratili naš jubilej.

Benina Kancir

Kultura nepijenja

Tijekom 2004. godine, bilo je mnogo govora i napisa o potpunom isključivanju alkohola s prednjih sjedišta automobila i drugih prijevoznih sredstava, vezano uz nove zakonske odredbe o sigurnosti prometa. Jedna od značajnih aktivnosti kojima se bave klubovi je razvijanje kulture nepijenja. Članovi klubova, odlukom o uključivanju u liječenje prihvaćaju i pravilo da alkoholna pića potpuno uklone iz svojih kuća, odnosno stanova. Osim što sami ne piju alkoholna pića, ne nude ih ni drugima, što na početku unosi priličnu neugodu u odnose s ljudima koji se takvom načinu življenja i druženja čude, ismijavaju i zapravo ne znaju što i kako bez alkoholnog pića. Slična situacija nastaje u druženjima na radnom mjestu, izlascima i druženjima u drugim situacijama. Odrastanja na našim prostorima prati odgoj koji dijete priprema za druženja, slavljenja, žalovanja i svakodnevni život općenito uz konzumaciju alkoholnih pića. Uči ih se da piti znači biti uobičajen, prihvatljiv zajednici, ne piti znači biti čudan. Živeći u kulturi pijenja, teško je donijeti odluku o proglašavanju zone bez alkohola, kako za pojedinca, u njegovom osobnom životu, tako i za zakonodavca u smislu pravila za cijeli narod. Vezano za ovu temu, teže je jedino u takovoj odluci ustrajati. Argumenti u prilog odluci je veliki broj ljudi čije je zdravlje, zdravlje članova njihovih obitelji i njihov život u cjelini, uvelike narušen zbog pijenja alkoholnih pića. Argument koji iznose oni koji napadaju odluke o proglašenju zona nepijenja u osobnom, odnosno životu građanstva je imenovanje problema pojedinca da potpuno trijezan jede, druži se, jedan dio života živi potpuno trijezan. Pored toga iznose i probleme jednog dijela gospodarstva koji su posljedica manjeg usmjeravanja novca građana na kupovanje alkoholnih pića. Kultura pijenja, koja je sada dominantna, je samo predodžba u ljudskom umu koja se ostvaruje u vanjskom svijetu, kultura nepijenja je isto tako predodžba u ljudskom umu koju stvaraju roditelji i drugi odgojitelji i osobe koje utječu na djecu i mlade. Koja će kultura biti dominantna u vremenima pred nama odlučujemo i danas, odgajajući i ostvarujući predodžbe u svom području odlučivanja i djelovanja.

Vera Pavičić, soc. radnica,

stručna djelatnica Kluba "Umag"

Obilježavanje Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti Kluba "Centar" iz Rovinja

Klub ?Centar? iz Rovinja, predstavljen je građanstvu preko lokalnog radija, radija Rovinj. Nakon godišnje skupštine, predsjednik kluba, g. Androslav Ilić, odlučio je obilježiti svoju dvadesetgodišnju apstinenciju sudjelovanjem u radio emisiji. Nakon predstavljanja u emisiji, povećao se interes za rad kluba. Naši sugrađani su uvidjeli koliko klub znači za sve koji imaju problema s alkoholizmom. Javljaju nam se i traže pomoć. Shvatili su da smo otvoreni za sve kojima je pomoć potrebna. Objavljujemo njegova razmišljanja o klubu i apstinenciji.

Apstiniram dvadeset godina uz pomoć kluba. Imam podršku supruge i sina. Od početka pohađanja kluba, pa do danas, stalno učim. Naučio sam biti odgovoran i ispunjavati svoje dužnosti. Voljan sam saslušati svakoga, što nekada nije bila moja osobina. Tako prihvaćam i primjenjujem sve što je korisno za moju apstinenciju. Kada želim nešto reći, vodim računa o tome da nikoga ne povrijedim i da mu pomognem. Razumijevanje različitosti u klubu oplemenjuje pojedinca i cijelu grupu. Na našim sastancima smo često isticali da ne smijemo biti sebični, da svoj uspjeh treba prikazati i drugima, te na taj način možda spasiti još neku obitelj. S duljinom apstinencije shvaćamo da imamo više mogućnosti, da nismo više na rubu društva. Tu smo, središtu pozitivnih zbivanja za sebe, pa i za društvo. Trebalo je samo pokucati na vrata radio Rovinja. Strah je brzo nestao, a uzbuđenje je raslo dok sam govorio svojim sugrađanima. Još u tijeku emisije sam dobio čestitke, divljenje i podršku. Osjetio sam daje došao moj trenutak, da moram promovirati život bez ovisnosti. U suprotnom, moja apstinencija ne bi bila upotpunjena. Srdačan pozdrav iz Rovinja, Androslav Ilić, predsjednik.

Dr. Paola Presečki

Izvješće sa 27. godišnje skupštine Kluba "Centar" iz Rovinja

Dana 27. studenoga 2004. godine održana je Godišnja skupština Kluba "Centar" u Rovinju. Klub "Centar" iz Rovinja osnovan je 1977. godine. Od osnivanja klub neprekidno djeluje sve do danas. Tijekom Domovinskog rata, pa do 2003. godine radio je većim dijelom bez stručnog djelatnika. Održao se zahvaljujući dugogodišnjim apstinentima. Klub se danas sastoji od dvanaest obitelji. Sastancima prisustvuju u prvom redu supružnici. Tome se pridaje velika pažnja i uvijek se nastoji naglasiti da je nastavak liječenja u klubu - obiteljsko liječenje. U ovoj godini, do dana održavanja skupštine, održano je četrdeset i šest terapeutskih sastanaka, a do kraja godine bit će ih pedeset. Sastanci se redovito održavaju svake srijede, tijekom cijele godine, s početkom u 17 sati, u prostorijama Doma zdravlja Rovinj i traju devedeset minuta. Većina članova su umirovljenici, oko 80%. Među njima nema ni jedne žene liječene od alkoholizma.

Tijekom godine su članovi kluba posjećivali ostale klubove u Istri, održavali zajedničke sastanke i prisustvovali godišnjim skupštinama istarskih klubova. Suradnja i druženje s ciljem razmjene iskustava, međusobnog upoznavanja i povezivanja apstinenata nastavit će se i u sljedećoj godini. Iako je planiran posjet psihijatrijskoj bolnici na Rabu, gdje je liječen najveći broj apstinenata, on je odgođen za sljedeću godinu iz opravdanih razloga. Istaknuta je činjenica da je prekomjerno pijenje stil života koje naše društvo tolerira. Kada ono prijeđe u bolest, a to je alkoholizam, nema dovoljno volje, hrabrosti i snage da se odupremo tom zlu, da zaštitimo psihičko i fizičko zdravlje oboljelog, njegove obitelji i šire društvene zajednice. A to bi trebala biti obveza cijelog društva. Ne bismo trebali ostati na uobičajenom odgovoru - to nije naš problem i prebaciti lopticu drugima, jer možemo očekivati da nam se ona, kad-tad vrati, izravno ili neizravno.

Podijeljeno je devet priznanja za uspješnu apstinenciju, poboljšanje kvalitete života i doprinos radu kluba: pet priznanja za 20 godina, dva za 5 godina apstinencije te dva za jednu godinu. Posebno nam je drago istaknuti da, pored dvojice apstinenata koji su dobili priznanja za jednu godinu apstinencije, imamo još tri mlada apstinenta od kojih dvojica apstiniraju preko šest mjeseci, a jedan oko dva mjeseca. Odaziv na skupštinu je bio manji od očekivanog, ali zadovoljavajući. Bilo nas je 41.

Posebno smo zahvalni Gradskom poglavarstvu i gradskom društvu Crvenog križa, jer nas podupiru u našem radu. Posebno smo bili sretni dolaskom dugogodišnjeg terapeuta, soc. radnika Branka Ignjatova. Našu svečanost svojim su prisustvom i sudjelovanjem uveličali Klub "Pazin", Klub "Poreč", Klub "Umag", Klub "Matulji" te dugogodišnji apstinenti Rovinja koji više ne dolaze u klub. Izrazito je zadovoljstvo istaknuti da su u organizaciji skupštine sudjelovali svi apstinenti, zajedno sa članovima obitelji. Podijelili smo zadatke i složno obavili posao. Na kraju moramo naglasiti da nas je ova skupština ojačala, ohrabrila i još više povezala te nam dala poticaj za daljnji rad. Uspjeh kluba je uspješna apstinencija članova. To je dugotrajan, doživotan proces. Mijenjati sebe nije lako, ali je čast, sreća i ponos pripadati grupi trijeznih ljudi, a u tom procesu su obitelj i klub odigrali i dalje igraju veliku ulogu. Izlaganje stručne djelatnice Kluba "Umag", soc. radnice Vere Pavičić, "Kultura nepijenja", objavljujemo i nadamo se da će sve nas potaknuti na razmišljanje i raspravu. S ciljem razvijanja kulture nepijenja,

srdačan pozdrav iz Kluba "Centar" iz Rovinja,

Dr. Paola Presečki

34. godišnja skupština Kluba "Stara Trešnjevka"

Dana 13. prosinca 2004. godine održana je 34. godišnja izborna skupština Kluba "Stara Trešnjevka" u prostorijama Doma zdravlja Trešnjevka, Zvonigradska b.b., s početkom u 18 sati. Klub inače radi svakog ponedjeljka od 18 do 19 sati. Uz redovne članove i njihove obitelji, kojih ima 40, prisutni su bili i članovi koji su trenutno na liječenju. Podneseno je izvješće o dosadašnjem radu kluba i financijsko izvješće. Izvješće o radu kluba podnijela je prof. Erika Kovačević, te se, kao naš terapeut, pohvalno izrazila o radu kluba. Razrješenje dosadašnjih članova predsjedništva i imenovanje novih za sljedeće dvije godine bilo je jednoglasno. Plan rada kluba za 2005. godinu pročitala je nova predsjednica, Neda Hudak.

Priznanja za apstinenciju primili su:

? za jednu godinu: Neda Hudak i Višnja Rihelj

? za dvije godine: Štefica Osojnik i Nikola Prgomet

? za tri godine: Josip Capek

? za četiri godine: Boris Hriberski i Lovro Kovačević

? za pet godina: Mirko Bošnjak

? za sedam godina: Ivica Vučajnk.

Pohvale su primili bivša predsjednica kluba, Jasna Poslan, prof. Erika Kovačević i prim. dr. Vesna Golik-Gruber. Rad kluba su pohvalili i predstavnici drugih klubova iz Zagreba.

Svoja viđenja rada klubova iznio je i g. Josip Poljak, predsjednik Udruge klubova Trešnjevke. Završnu riječ održao je g. Ivica Vučajnk, bivši predsjednik. Skupština je završila domjenkom u vedrom i ugodnom druženju. Zahvaljujemo svima koji su došli i s nama proveli ove ugodne trenutke. Osobno sam prisustvovala skupštini i u ime OKLA Psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan", prenijela im lijepe pozdrave i najljepše želje u njihovom radu, u kojem ću i sudjelovati kao budući član.

Ljiljana Šibenik,

član OKLA Psihijatrijske bolnice "Sv. Ivan"

Iz Velike Gorice

(rasprava na 1. izbornoj skupštini Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara)

Poštovani uzvanici, gospođe i gospodo iz svih tijela Saveza, cijenjeni liječnici! Zovem se Benina Kancir i dolazim iz Kluba ?August Šenoa? Velika Gorica čija sam predsjednica.

U Gorici od 1969. djeluju četiri kluba. Klub ?August Šenoa? obilježio je 18 godina postojanja.

Punoljetni smo i možemo glasati. Stručna djelatnica kluba je socijalna radnica iz Centra za socijalnu skrb Velika Gorica, gđa Silva Golemac-Mihanović. Obilježili smo i 35. godišnjicu osnutka prvog kluba u Gradu.

Sve smo to organizirali u Mjesecu borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti. Klub ?August Šenoa? je tiskao dva letka: jedan govori o klubovima u Velikoj Gorici, adresi i vremenu održavanja sastanaka, s pozivom da nas se posjeti. Drugi letak s naslovom ?Alkoholizam je tvoj i naš problem? na jednostavan način, pomalo pjesnički i apstraktno, s brojevima mobitela nekih članova kluba, poziva sve zainteresirane i potrebite da nam se jave i dođu, kako bismo ih mogli uputiti i pružiti im pomoć.

Bitno je da smo letke dijelili poznatima i nepoznatima, ubacivali u poštanske sandučiće, slali ih poštom. Tiskali smo majice na kojima na prednjoj strani piše ?Danas ne pijem?, a na poleđini je logotip kluba.

Međutim, s obzirom na najave aktivnosti u Mjesecu borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti u medijima, zamijetili smo da je malo aktivnosti vezano za alkoholizam, a naglasak je stavljen na ovisnosti o drogama, iako je to daleko učestaliji problem i, prema nekim podacima, u daljnjem porastu.

Iz tih razloga, odlučili smo da činom potpisivanja sporazuma o bratimljenju s Klubom ?Feniks? iz Splita, jednim od najmlađih klubova u Lijepoj našoj, damo još veći doprinos Mjesecu borbe protiv alkoholizma.

Sporazumom smo se obavezali na međusobno pružanje pomoći, razvijanje prijateljskih odnosa, poštivanje i borbu za svaki ljudski život, međusobno izmjenjivanje znanja i iskustava, te život bez alkohola.

Imamo namjeru biti još aktivniji. Ako mi dozvolite, nabrojala bih samo neke aktivnosti: predavanja stručnih djelatnika raznih profila; organiziranje tribina u osnovnim i srednjim školama u okvirima naših mogućnosti; molba Crkvi za pomoć, kako karitativnu, tako i pogotovo duhovnu; odazivanje na pozive, kako klubova tako i Saveza klubova, uz puno veće i aktivnije uključenje u rad Saveza.

Sve aktivnosti koje smo proveli u Mjesecu borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti su jako dobro medijski popraćene na lokalnoj razini, putem televizije i različitih časopisa.

Na Hrvatski savez KLA i njegov rad za sada nemamo nikakvih primjedbi, jedino bismo molili da netko iz Gorice bude nazočan sastancima Upravnog odbora, bez obzira na funkciju. Funkcija nije bitna, bitno je da smo tu i da aktivno sudjelujemo. Hvala vam!

Topli i prijateljski pozdrav svim nazočnima iz Velike Gorice!

Benina Kancir