Uživala sam čitajući svaku priču
Kad sam sredinom prošle godine dobila ponudu prim.mr.sc. Vesne Golik-Gruber da zajedno s njom priredim knjigu priča iz života, odmah sam pristala. Nisam ni razmišljala kakav je posao preda mnom.
Čitala sam priču za pričom, gotovo svaki dan, često i do kasno u noć. Nije to bilo obično iščitavanje. Izdvajala sam pojedine misli, rečenice pa i cijele odlomke koji su mi bili posebno dragi.
A nije ih bilo malo, često sam se i teško odlučila. Toliko je toga što sam htjela podcrtati, izdvojiti! Jer to nisu obične priče, naručene na neku temu. To su priče pisane srcem, proživljene, odrađene. Zato ni u jednom trenu nisam osjećala teret, radila sam sa zadovoljstvom.
Postepeno sam sve više osjećala bogatstvo novih spoznaja koje sam na ovaj način dobivala. Ulazila sam polako u svijet jedne velike obitelji, osluškivala njihove probleme, pokušaje rješavanja istih, ušuljala sam se potiho, u često intimne, probleme pojedinaca. Posebno su me dirnule priče djece koja iskreno i vrlo ozbiljno progovaraju o problemu za koji mnogi odrasli misle da ga ni ne primjećuju, a kamo tek prepoznaju. Veselila sam se s njima, suosjećala sa sedmogodišnjim Lukom koji savjetuje tati: ?Nemoj više piti, to će ti škoditi?, s Kiki koja je sretna jer će njezine mlađe sestrice imati drugačije djetinjstvo i majku koju ona nije imala, te mnogim drugim sudionicima ovih priča.
Radile smo zajedno, mijenjale redosljed odabranih priča, izdvojenih odlomaka i misli, nadopunjavale se u želji da svima koji će čitati knjigu što bolje približimo ove tople priče.
Nastojale smo priče svrstati u pojedine grupe prema sadržaju o kojem se najviše u priči govori. No to je bilo jako teško jer u svakoj priči ima dio koji govori o početku bolesti, razlozima prekomjernog pijenja, problemima, liječenju i konačno uspjesima.Tako je nastalo petnaest poglavlja u kojima su uglavnom priče koje najviše govore o jednom problemu. To je jedna cijela paleta proživljenog, težnja k ljepšem i boljem, želja za slobodom, drugačijim životom, svjetlosti koju postižemo voljom i radom, težnjom da uhvatimo dugu.
Naslov smo odabrale iz brojnih prijedloga, od kojih su neki: ?Iskrene ispovijedi?, ?Priče pisane srcem?, ?Ogledalo duše?, ?Svjedočenja onih koji su prošli pakao alkoholizma?, ?Priče onih čiji su najmiliji oboljeli?, ?Alkoholne stranputice, ?Vapaji za pomoć?, ?U vlasti alkohola?, ?Priče beznađa?, ?Priče priznanja i pokajanja?, ?Gospodar alkohol?, ?Od svjetla do tame?, ?Od alkoholne patnje do sreće?, ?Priče puta, nade, uspjeha i smisla novoodabranog puta?, ?Priče nade i novog života?, ?Iskustva i preporuke?, Priče o pobjedi nad alkoholom? i mnogi drugi. Konačan odabir bio je UHVAĆENA DUGA - Za život bez alkohola, koji ovom krasnom prirodnom pojavom spaja kišu i sunce-tugu i sreću, o čemu razmišlja i većina autora naših priča.
Osobito lijepe misli, kojih je bilo mnogo, nastojale smo izdvojiti i prethode svakoj grupi priča.Vi bi vjerojatno odabrali nešto drugo. Zato preporučam, uzmite knjigu u ruke, upoznajte velike junake ovih priča i uživite se u njihov život.
Čitala sam priču za pričom, gotovo svaki dan, često i do kasno u noć. Nije to bilo obično iščitavanje. Izdvajala sam pojedine misli, rečenice pa i cijele odlomke koji su mi bili posebno dragi.
A nije ih bilo malo, često sam se i teško odlučila. Toliko je toga što sam htjela podcrtati, izdvojiti! Jer to nisu obične priče, naručene na neku temu. To su priče pisane srcem, proživljene, odrađene. Zato ni u jednom trenu nisam osjećala teret, radila sam sa zadovoljstvom.
Postepeno sam sve više osjećala bogatstvo novih spoznaja koje sam na ovaj način dobivala. Ulazila sam polako u svijet jedne velike obitelji, osluškivala njihove probleme, pokušaje rješavanja istih, ušuljala sam se potiho, u često intimne, probleme pojedinaca. Posebno su me dirnule priče djece koja iskreno i vrlo ozbiljno progovaraju o problemu za koji mnogi odrasli misle da ga ni ne primjećuju, a kamo tek prepoznaju. Veselila sam se s njima, suosjećala sa sedmogodišnjim Lukom koji savjetuje tati: ?Nemoj više piti, to će ti škoditi?, s Kiki koja je sretna jer će njezine mlađe sestrice imati drugačije djetinjstvo i majku koju ona nije imala, te mnogim drugim sudionicima ovih priča.
Radile smo zajedno, mijenjale redosljed odabranih priča, izdvojenih odlomaka i misli, nadopunjavale se u želji da svima koji će čitati knjigu što bolje približimo ove tople priče.
Nastojale smo priče svrstati u pojedine grupe prema sadržaju o kojem se najviše u priči govori. No to je bilo jako teško jer u svakoj priči ima dio koji govori o početku bolesti, razlozima prekomjernog pijenja, problemima, liječenju i konačno uspjesima.Tako je nastalo petnaest poglavlja u kojima su uglavnom priče koje najviše govore o jednom problemu. To je jedna cijela paleta proživljenog, težnja k ljepšem i boljem, želja za slobodom, drugačijim životom, svjetlosti koju postižemo voljom i radom, težnjom da uhvatimo dugu.
Naslov smo odabrale iz brojnih prijedloga, od kojih su neki: ?Iskrene ispovijedi?, ?Priče pisane srcem?, ?Ogledalo duše?, ?Svjedočenja onih koji su prošli pakao alkoholizma?, ?Priče onih čiji su najmiliji oboljeli?, ?Alkoholne stranputice, ?Vapaji za pomoć?, ?U vlasti alkohola?, ?Priče beznađa?, ?Priče priznanja i pokajanja?, ?Gospodar alkohol?, ?Od svjetla do tame?, ?Od alkoholne patnje do sreće?, ?Priče puta, nade, uspjeha i smisla novoodabranog puta?, ?Priče nade i novog života?, ?Iskustva i preporuke?, Priče o pobjedi nad alkoholom? i mnogi drugi. Konačan odabir bio je UHVAĆENA DUGA - Za život bez alkohola, koji ovom krasnom prirodnom pojavom spaja kišu i sunce-tugu i sreću, o čemu razmišlja i većina autora naših priča.
Osobito lijepe misli, kojih je bilo mnogo, nastojale smo izdvojiti i prethode svakoj grupi priča.Vi bi vjerojatno odabrali nešto drugo. Zato preporučam, uzmite knjigu u ruke, upoznajte velike junake ovih priča i uživite se u njihov život.
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica