UHVAĆENA DUGA - Održana promocija knjige "Uhvaćena duga - Za život bez alkohola"
U Zagrebu je 17. lipnja 2005. godine na Tribini grada Zagreba, Kaptol 27, održana promocija knjige priča iz života "Uhvaćena duga - Za život bez alkohola", koja je dio trilogije najavljene još prije tri godine od Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara (HSKLA). Zbirka obuhvaća 187 priča objavljenih tijekom posljednjih deset godina u Alkohološkom glasniku.
Promociji je nazočilo oko osamdeset prisutnih, većinom uglednih alkohologa, liječnika, socijalnih radnika i medicinskih sestara, ali su još brojniji bili članovi pojedinih klubova iz raznih dijelova naše zemlje. Od eminentnih alkohologa spomenula bih doc. dr. Darka Breitenfelda, prim. dr. sc. Željka Marinića, a ostale ne bih navodila poimence da nekoga slučajno ne izostavim, a jednako su uveličali ovaj naš skup.
Prezentaciju je pozdravnim riječima otvorio novi predsjednik HSKLA, dr.sc. Zoran Zoričić. Govorio je o njegovom viđenju nastanka ove knjige, zahvalio se sponzoru, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, te urednicama. Naglasio je zahtjevan rad koji je prethodio i rezultirao tiskanjem ove knjige, vrijednosti pisane riječi općenito, a posebno iz područja alkohologije. Priče obuhvaćene u knjizi neće pasti u zaborav, nego ostati vrijedno štivo koje će novim generacijama koristiti u radu na rehabilitaciji u klubovima, ali i svakom pojedincu posebno.
Slijedila je riječ prve urednice, prim. mr. sc. Vesne Golik-Gruber, koja je bila idejni začetnik nastanka ove zbirke priča, a kao predsjednica HSKLA protekle četiri godine, neposredno je sudjelovala u nastanku mnogih objavljenih priča.
Znala je prepoznati osobe koje znaju izraziti proživljeno u pisanom obliku, pa ih je poticala da napišu svoja osobna iskustva u vezi s alkoholizmom, bilo kao liječene osobe ili članovi obitelji. Zahvalila se svima koji su pisali priče, bez kojih ne bi bilo ove knjige. Zahvaljujem Vama koji ste našli snage podijeliti s drugima svoja najintimnija i najbolnija iskustva. Na taj ste način otvorili put do srca mnogih ljudi i vjerujem da će to biti mnogima poticaj da izađu iz malodušnosti i beznađa, da potraže pomoć i pokušaju uhvatiti dugu, što će im na kraju otvoriti put ka sreći.
Kao druga urednica, upoznala sam pobliže prisutne o načinu našeg zajedničkog rada u nastanku ove knjige. Oduvijek sam voljela pisanu riječ, pa tako i ove priče koje sam malim dijelom upoznala i ranije, kao član Uredničkog odbora Alkohološkog glasnika.
No mogu reći da pravu vrijednost, količinu napisanog, iskrenost i autentičnost priča poznajem tek sada. Čitala sam priču za pričom, često do kasno u noć, izdvajala pojedine, posebno lijepe dijelove, misli, rečenice. Slagala sam ih po mojim prioritetima, izmjenjivala razmišljanja s dr. Golik i tako smo postupno, u nešto manje od godinu dana, razvrstale priče u petnaest poglavlja. Nije bilo jednostavno, ne zato što su priče komplicirane, dapače, većina je pisana jednostavno, običnim jezikom, toplim riječima. To su iskrene, proživljene priče, često s dosta tuge, ali opet se u svakoj nazire nada, a u mnogima veliča pobjeda nad jednim od najvećih zala čovječanstva -alkoholom. Teško ih je bilo razvrstati jer gotovo u svakoj autor govori nešto o početku bolesti, liječenju, promjeni na sebi i u sebi, o svojoj obitelji. Ipak smo zajedničkim dogovorom, uvažavajući makar i malo različita mišljenja, uspjele napraviti predviđena poglavlja.
Nekim pričama smo promijenile naslove jer su mnoge imale isti naslov: npr. "Moj alkoholizam", "Moja rehabilitacija", "Sjećam se"... Nove naslove nismo izmislile već odabrale iz napisanog teksta prema sadržaju koji je u priči dominirao. Vjerujemo da će autori, ako prepoznaju svoju priču, biti zadovoljni naslovom. Umjesto potpisa smo ostavili samo ime ili inicijale.
Naslov knjige smo također zajedno odabrale, iz niza predloženih. Činilo nam se da ova krasna prirodna pojava, duga, najbolje govori o sadržaju knjige. Naši junaci priča su proživjeli kišu, dočekali sunce, prolazili kroz tužna razdoblja do sretnog života bez alkohola, a to sve simbolizira duga.
Imali smo sreću da se prof. Branko Vujanović, akademski slikar-grafičar, prihvatio ilustracije naslovne stranice naše knjige. Slikom je još jednom naglasio poruku svih naših priča i knjige u cijelosti, na čemu mu se u ime urednica najiskrenije zahvaljujem. Isto tako, hvala na krasnim riječima koje je uputio svima nama na promociji knjige.
Promociju je uljepšala kratka prezentacija sadržaja knjige u elektroničkom obliku, ističući naslove, crteže objavljene u glasnicima karakteristične za pojedina poglavlja, uz nekoliko izdvojenih rečenica, posebno značajnih za svako poglavlje. I prezentacija je zajednički rad urednica.
Završili smo knjigu, spasili prekrasne priče od zaborava, a vjerujem da će knjiga na svom putu do ruku čitatelja postići ono što smo uistinu željele, a to je pomoći još mnogima koji ne znaju da je problem prekomjernog pijenja i ovisnosti o alkoholu zakucao na njihova vrata ili da im se to može dogoditi već sutra. Učinimo još nešto: preporučimo dobronamjerno svima u svojoj blizini da uzmu knjigu u ruke, pročitaju je, prožive bar dio neke od ovih toplih priča i tako s više razumijevanja prepoznaju i pomognu u rješavanju ovog velikog problema današnjice, koji se često događa baš našim najmilijima.
Promociji je nazočilo oko osamdeset prisutnih, većinom uglednih alkohologa, liječnika, socijalnih radnika i medicinskih sestara, ali su još brojniji bili članovi pojedinih klubova iz raznih dijelova naše zemlje. Od eminentnih alkohologa spomenula bih doc. dr. Darka Breitenfelda, prim. dr. sc. Željka Marinića, a ostale ne bih navodila poimence da nekoga slučajno ne izostavim, a jednako su uveličali ovaj naš skup.
Prezentaciju je pozdravnim riječima otvorio novi predsjednik HSKLA, dr.sc. Zoran Zoričić. Govorio je o njegovom viđenju nastanka ove knjige, zahvalio se sponzoru, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, te urednicama. Naglasio je zahtjevan rad koji je prethodio i rezultirao tiskanjem ove knjige, vrijednosti pisane riječi općenito, a posebno iz područja alkohologije. Priče obuhvaćene u knjizi neće pasti u zaborav, nego ostati vrijedno štivo koje će novim generacijama koristiti u radu na rehabilitaciji u klubovima, ali i svakom pojedincu posebno.
Slijedila je riječ prve urednice, prim. mr. sc. Vesne Golik-Gruber, koja je bila idejni začetnik nastanka ove zbirke priča, a kao predsjednica HSKLA protekle četiri godine, neposredno je sudjelovala u nastanku mnogih objavljenih priča.
Znala je prepoznati osobe koje znaju izraziti proživljeno u pisanom obliku, pa ih je poticala da napišu svoja osobna iskustva u vezi s alkoholizmom, bilo kao liječene osobe ili članovi obitelji. Zahvalila se svima koji su pisali priče, bez kojih ne bi bilo ove knjige. Zahvaljujem Vama koji ste našli snage podijeliti s drugima svoja najintimnija i najbolnija iskustva. Na taj ste način otvorili put do srca mnogih ljudi i vjerujem da će to biti mnogima poticaj da izađu iz malodušnosti i beznađa, da potraže pomoć i pokušaju uhvatiti dugu, što će im na kraju otvoriti put ka sreći.
Kao druga urednica, upoznala sam pobliže prisutne o načinu našeg zajedničkog rada u nastanku ove knjige. Oduvijek sam voljela pisanu riječ, pa tako i ove priče koje sam malim dijelom upoznala i ranije, kao član Uredničkog odbora Alkohološkog glasnika.
No mogu reći da pravu vrijednost, količinu napisanog, iskrenost i autentičnost priča poznajem tek sada. Čitala sam priču za pričom, često do kasno u noć, izdvajala pojedine, posebno lijepe dijelove, misli, rečenice. Slagala sam ih po mojim prioritetima, izmjenjivala razmišljanja s dr. Golik i tako smo postupno, u nešto manje od godinu dana, razvrstale priče u petnaest poglavlja. Nije bilo jednostavno, ne zato što su priče komplicirane, dapače, većina je pisana jednostavno, običnim jezikom, toplim riječima. To su iskrene, proživljene priče, često s dosta tuge, ali opet se u svakoj nazire nada, a u mnogima veliča pobjeda nad jednim od najvećih zala čovječanstva -alkoholom. Teško ih je bilo razvrstati jer gotovo u svakoj autor govori nešto o početku bolesti, liječenju, promjeni na sebi i u sebi, o svojoj obitelji. Ipak smo zajedničkim dogovorom, uvažavajući makar i malo različita mišljenja, uspjele napraviti predviđena poglavlja.
Nekim pričama smo promijenile naslove jer su mnoge imale isti naslov: npr. "Moj alkoholizam", "Moja rehabilitacija", "Sjećam se"... Nove naslove nismo izmislile već odabrale iz napisanog teksta prema sadržaju koji je u priči dominirao. Vjerujemo da će autori, ako prepoznaju svoju priču, biti zadovoljni naslovom. Umjesto potpisa smo ostavili samo ime ili inicijale.
Naslov knjige smo također zajedno odabrale, iz niza predloženih. Činilo nam se da ova krasna prirodna pojava, duga, najbolje govori o sadržaju knjige. Naši junaci priča su proživjeli kišu, dočekali sunce, prolazili kroz tužna razdoblja do sretnog života bez alkohola, a to sve simbolizira duga.
Imali smo sreću da se prof. Branko Vujanović, akademski slikar-grafičar, prihvatio ilustracije naslovne stranice naše knjige. Slikom je još jednom naglasio poruku svih naših priča i knjige u cijelosti, na čemu mu se u ime urednica najiskrenije zahvaljujem. Isto tako, hvala na krasnim riječima koje je uputio svima nama na promociji knjige.
Promociju je uljepšala kratka prezentacija sadržaja knjige u elektroničkom obliku, ističući naslove, crteže objavljene u glasnicima karakteristične za pojedina poglavlja, uz nekoliko izdvojenih rečenica, posebno značajnih za svako poglavlje. I prezentacija je zajednički rad urednica.
Završili smo knjigu, spasili prekrasne priče od zaborava, a vjerujem da će knjiga na svom putu do ruku čitatelja postići ono što smo uistinu željele, a to je pomoći još mnogima koji ne znaju da je problem prekomjernog pijenja i ovisnosti o alkoholu zakucao na njihova vrata ili da im se to može dogoditi već sutra. Učinimo još nešto: preporučimo dobronamjerno svima u svojoj blizini da uzmu knjigu u ruke, pročitaju je, prožive bar dio neke od ovih toplih priča i tako s više razumijevanja prepoznaju i pomognu u rješavanju ovog velikog problema današnjice, koji se često događa baš našim najmilijima.
Prim. dr. sc. Mirjana Marković-Glamočak
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica