POEZIJOM PROTIV OVISNOSTI

Danas

Sve se kod mene nekad sastojalo od:
Ako, kada bi, da sam?
Na to je bila usmjerena moja pozornost
I zato nisam zapažala
Kako život dolazi sa šansama,
S mogućnostima i radostima
Kako prijatelji s hrabrenjem i pomoći
Stoje uz mene
Kako se u mom životu mnogo toga okreće na dobro
Sve to nisam zapažala.
Jer sam živjela u nekoj drugoj stvarnosti
Koja nije bila stvarnost
Jer bježi od prošlosti
Da bih tamo žalila sebe.
Žalila sam sebe,
Jer sam propustila sve mogućnosti i sve prilike,
Da sutra mogu opet optuživati sebe,
Svoju obitelj, svijet i čitav taj glupi život.
Iako to odmah nisam primjećivala,
Javljaju se uvijek iznova odavno zaboravljene riječi
?daj mi slobodu da budem radosna?.
Umjesto toga, bila sam sve tužnija, i mislim
Da nisam plakala samo noću u snu.
Ni u to nisam posve sigurna,
Jer kad sam se ujutro budila,
Oči su mi već bile mokre.
Dakle, ako ipak u snu nisam plakala
Budila se tuga uvijek prije mene
Da bi me pozdravila u novom danu.
A onda jednog dana
Osjetila sam u sebi eksploziju.
Bila je to eksplozija ljubavi,
Taj osjećaj što me preplavljuje,
Izaziva vrtoglavicu, ubrzava puls i disanje.
Možete li se još sjetiti prve ljubavi,
Koja vas je zadovoljavala do posljednjih kutaka duše?
Sretna sam, i sva su vrata širom otvorena,
Tako da u mene može ući svježi zrak, radost i svjetlo.
Htjela bih pjevati i plesati po cijeloj kući-
I to činim.
Puno sam toga oprostila sebi i drugima, jer i
Opraštanje je izraz neproračunate ljubavi.
Ono je rezultat srca.
Danas se ničega ne bojim.
Danas u meni uopće nema mjesta za strah,
Jer tu je samo sreća i radost.
Samoća? Od djetinjstva je moja sestra.
Glad? Ima puno ljudi koji bi me primili.
Smrt? Donijet će mi krizantemu i neće plakati.
Alkohol? Ne mislim više na njega.
Ali, možete ponovno početi piti?
?Danas ne?!

Zdenka Domiter, Klub ?Maksimirska naselja?

7. VEČERI PUČKE POEZIJE U KRIŽEVCIMA

OPROSTITE DJECO

Nešto nas u srcu boli

Nešto nas u duši steže

Djeco, oproštaj molimo

Znamo da će vam oprostit

Biti najteže.

Puno toga prema vama

Smo sagriješili, znamo

Da je kasno tražit odgovor

Kako bi to riješili.

Ali nakon tmurnih noći

I maglovitih jutara

Puno puta smo se pitali

Što to donosi novo sutra

Svoje greške skupo smo platili

Poslije tri godine borbe i odricanja

Opet smo vas vratili

Ali nakon svega što je bilo

Prošlost nas još jako boli

Oprostite, djeco, to vas

Majka i otac moli

Josip Krampač,

Klub "Prelog"

HVALA TI

Hvala ti što si mi poklonio osmijeh.

Hvala ti što si mi donio najljepši dar

kad si me shvatio

i ljubav i sreću mi vratio.

Hvala ti što si zatvorio vrata prošlosti

i što sad otvaramo druga vrata,

vrata što u ljepšu budućnost vode

punu radosti i slobode.

Hvala ti za svaki novi dan

jer moj se ispunio san.

Danica Krajner,

Klub ?Dr. Mato Golubić? Čakovec

MOJ TATA

Moj tata je prije pil,

rijetke kad je doma bil.

Prije pol noći doma nije mogel stići,

a kad je došel mama je hajku morala dići.

Tak glasna morala je biti

jer je štela da presane piti.

Grde je bile

dok tata nije rekel

da se više nebu pile.

Sad je moj tata na mestu,

više nigdar nebu duplit videl cestu.

Tomislav Jajtić,

Klub ?Jezera? Bedekovčina

Alkoholizam kao javnozdravstveni problem

Mr.sc. Milan Čapalija, prof. psihologije, stručni djelatnik Kluba Križevci

U okviru 7. večeri pučke poezije u Križevcima je 22. listopada 2005. održan okrugi stol s temom Alkoholizam kao javnozdravstveni problem. Organizatori su bili Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara i Klub liječenih alkoholičara Križevci. Na okruglom stolu su uz stručne djelatnike u klubovima liječenih alkoholičara bili prisutni liječnici opće medicine, socijalni radnici, psiholozi, predstavnici Gradskog društva Crvenog križa i medija.

U uvodnom dijelu govorili su prim.dr.sc. Željko Marinić, doc.dr.sc. Darko Breintelfeld, mr.sc. Davorka Gazdek, dr.med., Vesna Orač, dipl. psiholog i mr.sc. Milan Čapalija, prof. psihologije.

Prim. Marinić je istakao da je alkoholizam bolest koja je uvrštena u međunarodnu klasifikaciju. U početku je to stil življenja praćen takvim komplikacijama koje se moraju liječiti. Istakao je da se danas nalazimo pred većim problemima u liječenju alkoholizma jer osobe dolaze na liječenje u starijoj dobi i sve češće se susrećemo sa kombiniranom ovisnošću a ne izvdvojeno samo s ovisnošću o alkoholu. Problem je i u tome što se premalo radi s mladima.
Uz to se medijski naglašavaju i ističu negativne strane a premalo se iznosi afirmativna strana apstinencije. Ne provode se zakoni, visoki je stupanj tolerancije prema alkoholu, sve više je ovisnika među javnim osobama i političarima. Tako izražen alkoholizam kao javni problem, nema adekvatno razrađen sustav kojim bi se sveobuhvatno rješavao kao zdravstveni problem. Prim. Marinić je postavio retoričko pitanje: čiji su onda alkoholičari? U ovom trenutku oni se obično vežu za imena stručnajka koji se bave njihovim liječenjem u bolnicama ili na lokalnoj razini u klubovima liječenih alkoholičara. Slikovito je rekao da imamo rep i glavu, ali nemamo kralježnicu. U tom pravcu neophodno je pokrenuti incijativu za izradu i ostvarenje sveobuhvatnog sustava za liječenje i rješavanje problema vezanih za alkoholizam.

Dr. D. Gazdek je govorila o ulozi liječnika primarne zdravstvene zaštite i njihovoj motiviranosti za liječenje alkoholičara. Treba težiti tome da se liječenje ne mora odvijati u dnevnoj bolnici ili na psihijatrijskom odjelu, već kod liječnika opće medicine. Pitanje je koliko su liječnici motivirani za to. Dr. Gazdek procjenjuje da su u ovom trenutku vrlo malo ili uopće nisu motivirani. Znanje može biti osnova motivaciji, pa predlaže da se liječnici uključe u edukaciju.

U provođenju ambulantnog liječenja liječniku opće medicine može pomoći i patronažna sestra. Neophodna je i čvršča veza liječnika sa klubom liječenih alkoholičara. Doc. Breitenfeld se na početku svog izlaganja osvrnuo na povijesno značenje Križevaca u prevenciji alkoholizma, jer je tu početkom 20. stoljeća djelovao dr. Fran Gundrum čiji rad je poznat u hrvatskoj stručnoj javnosti i šire. Po tome je naveo niz mogućnosti koje nam danas stoje na rasploganju u prevenciji alkoholizma. Podsjetio je na aktivnosti koje se provode u pojedinim sredinama na suzbijanju alkoholizma. To su akcije koje se provode s policijom, zatim sprječavanje točenja alkohola maloljetnim osobama, rad patronažnih sestara s trudnicama, manadarina party i sl.

Psihologinja Vesna Orač je pokušala prikazati superviziju kao dio motivacije stručnih djelatnika u klubovima liječenih alkoholičara. Pošla je od toga da je supervizija razvoj a ne nadzor. Ona znači vidjeti više, bolje šire u sigurnosnom okruženju. Prikazala je zatim osobna iskustva u suprevizijskom radu koji je provodila sa kolegama u socijalnom radu, ali i sa supervizijskih sastanaka stručnih djelatnika iz klubova liječenih alkohličara Koprivničko-križevačke županije. Predložila je načine edukacije i uključivanje u suportivne grupe u kojima je sudjelovala.

Prof. Milan Čapalija je prezentirao rezultate ankete u kojima su građani iznijeli svoje mišljenje o alkoholičarima i njihovom liječenju. Građani alkoholičare shvaćaju kao ovisnike a alkoholizam uglavnom određuju kao bolest. Procjenjuju da su problemi vezani za alkoholizam u porastu. Načelno podržavaju liječenje a jedan manji dio bi se i aktivno uključio u pružanje pomoći onima koji imaju problema vezanih za ovisnost o alkoholu. Građani sve više prepoznaju klub liječenih alkoholičara kao mjesto gdje se može na kvalitetan i efikasan način rješavati alkoholom izazvane teškoće.

Nakon uvodnih izlaganja provedena je rasprava u kojoj su sudjelovali dr. Biserka Goričanec, dr. Drina Podobnik, prim. dr. Željko Marinić, mr.sc. Nikola Novosel, dr. Davorka Gazdek, Ivana Pražetina, prof. Ljubica Uvodić Vranić i Melita Takač, med.sestra. Zaključeno je da nedostaje nacionalna strategija u prevenciji i liječenju ovisnosti o alkoholu, te više zajedničkih aktivnosti i dogovora vezanih za rad u klubovima liječenih alkoholičara.

Mr. sc. Milan Čapalija, prof. psihologije