POEZIJOM PROTIV OVISNOSTI

Danas

Sve se kod mene nekad sastojalo od:
Ako, kada bi, da sam?
Na to je bila usmjerena moja pozornost
I zato nisam zapažala
Kako život dolazi sa šansama,
S mogućnostima i radostima
Kako prijatelji s hrabrenjem i pomoći
Stoje uz mene
Kako se u mom životu mnogo toga okreće na dobro
Sve to nisam zapažala.
Jer sam živjela u nekoj drugoj stvarnosti
Koja nije bila stvarnost
Jer bježi od prošlosti
Da bih tamo žalila sebe.
Žalila sam sebe,
Jer sam propustila sve mogućnosti i sve prilike,
Da sutra mogu opet optuživati sebe,
Svoju obitelj, svijet i čitav taj glupi život.
Iako to odmah nisam primjećivala,
Javljaju se uvijek iznova odavno zaboravljene riječi
?daj mi slobodu da budem radosna?.
Umjesto toga, bila sam sve tužnija, i mislim
Da nisam plakala samo noću u snu.
Ni u to nisam posve sigurna,
Jer kad sam se ujutro budila,
Oči su mi već bile mokre.
Dakle, ako ipak u snu nisam plakala
Budila se tuga uvijek prije mene
Da bi me pozdravila u novom danu.
A onda jednog dana
Osjetila sam u sebi eksploziju.
Bila je to eksplozija ljubavi,
Taj osjećaj što me preplavljuje,
Izaziva vrtoglavicu, ubrzava puls i disanje.
Možete li se još sjetiti prve ljubavi,
Koja vas je zadovoljavala do posljednjih kutaka duše?
Sretna sam, i sva su vrata širom otvorena,
Tako da u mene može ući svježi zrak, radost i svjetlo.
Htjela bih pjevati i plesati po cijeloj kući-
I to činim.
Puno sam toga oprostila sebi i drugima, jer i
Opraštanje je izraz neproračunate ljubavi.
Ono je rezultat srca.
Danas se ničega ne bojim.
Danas u meni uopće nema mjesta za strah,
Jer tu je samo sreća i radost.
Samoća? Od djetinjstva je moja sestra.
Glad? Ima puno ljudi koji bi me primili.
Smrt? Donijet će mi krizantemu i neće plakati.
Alkohol? Ne mislim više na njega.
Ali, možete ponovno početi piti?
?Danas ne?!

Zdenka Domiter, Klub ?Maksimirska naselja?