Poezijom protiv ovisnosti (2)
Poezijom protiv ovisnosti
U trenu je prošla godina dana otkako smo se družili u Slatini, 23. listopada 2004. godine. Danas je 22. listopad 2005. godine, opet jedna prelijepa jesenska subota. Moj suprug Peter i ja krenuli smo u Križevce, čuti i izraziti svoje osjećaje iz nekih naših ružnih, sada već davno prošlih dana. S nama je i naša potpora, Klub ?Siget? i njegova Višnja, i Klub ?Nova cesta? s Vladom na čelu.
Križevci, grad na jugoistočnom prigorju planine Kalnik. Već u XIII. stoljeću Križevci su postali općina s kraljevskim privilegijama. Godine 1860. u tom gradu otvoreno je naše prvo gospodarsko i šumsko učilište, kasnije srednja poljoprivredna škola. Tu je i nezaobilazni hrvatski mučenik, sv. Marko Križevčanin, kojemu je ove godine stota obljetnica.
Ovdje je i vrlo jaka ekipa ljudi, koji se bore protiv alkoholne ovisnosti, zajedno s klubom ?Križevci?, na čelu s prof. Milanom Čapalijom. U sklopu večeri održan je i okrugli stol na temu Alkoholizam - javno zdravstveni problem i problem pojedinca, koji je vodio prim. dr. sc. Željko Marinić.
Bili su tu još doc. dr. sc. Darko Breitnefeld,
mr. sc. Vesna Orač, dr. med. Davorka Gazdek i prof. Milan Čapalija. Imalo se što čuti. Godine 1975. liječilo se 30% alkoholičara, 2004. godine liječilo se 25% alkoholičara, a do 1. rujna 2005. godine liječilo se 28% alkoholičara. Iz ovih se podataka vidi da se događa nešto čudno.
Otvorena su i neka pitanja. Na primjer, zašto nedostaje sustavan rad s mladima? Također se primijetilo da je zanimanje medijskog prostora usmjereno u negativnom smjeru. Kralježnicu liječenja alkoholizma drži zdravstvo, a glavu i rep alkoholičari. Razmišljalo se i koliko bi prisutnih u zdravstvu bilo zainteresirano za edukaciju u području liječenja ovisnosti o alkoholu. Govorilo se i o superviziji, kao podršci, a ne nadzoru. Stručnjaci su to nazvali: ?Vidjeti više, bolje i šire?.
Unutarnji supervizor se razvija učenjem iz vlastitog iskustva. Tko nema podrške, ne može biti ni podrška drugima. Eto, Klub ?Maksimirska naselja? od sedam Večeri pučke poezije sudjelovao je na njih šest. Rado ih se sjećam pregledavajući priznanja i šalove raznih boja. Do sljedećeg viđenja u Virovitici!
U trenu je prošla godina dana otkako smo se družili u Slatini, 23. listopada 2004. godine. Danas je 22. listopad 2005. godine, opet jedna prelijepa jesenska subota. Moj suprug Peter i ja krenuli smo u Križevce, čuti i izraziti svoje osjećaje iz nekih naših ružnih, sada već davno prošlih dana. S nama je i naša potpora, Klub ?Siget? i njegova Višnja, i Klub ?Nova cesta? s Vladom na čelu.
Križevci, grad na jugoistočnom prigorju planine Kalnik. Već u XIII. stoljeću Križevci su postali općina s kraljevskim privilegijama. Godine 1860. u tom gradu otvoreno je naše prvo gospodarsko i šumsko učilište, kasnije srednja poljoprivredna škola. Tu je i nezaobilazni hrvatski mučenik, sv. Marko Križevčanin, kojemu je ove godine stota obljetnica.
Ovdje je i vrlo jaka ekipa ljudi, koji se bore protiv alkoholne ovisnosti, zajedno s klubom ?Križevci?, na čelu s prof. Milanom Čapalijom. U sklopu večeri održan je i okrugli stol na temu Alkoholizam - javno zdravstveni problem i problem pojedinca, koji je vodio prim. dr. sc. Željko Marinić.
Bili su tu još doc. dr. sc. Darko Breitnefeld,
mr. sc. Vesna Orač, dr. med. Davorka Gazdek i prof. Milan Čapalija. Imalo se što čuti. Godine 1975. liječilo se 30% alkoholičara, 2004. godine liječilo se 25% alkoholičara, a do 1. rujna 2005. godine liječilo se 28% alkoholičara. Iz ovih se podataka vidi da se događa nešto čudno.
Otvorena su i neka pitanja. Na primjer, zašto nedostaje sustavan rad s mladima? Također se primijetilo da je zanimanje medijskog prostora usmjereno u negativnom smjeru. Kralježnicu liječenja alkoholizma drži zdravstvo, a glavu i rep alkoholičari. Razmišljalo se i koliko bi prisutnih u zdravstvu bilo zainteresirano za edukaciju u području liječenja ovisnosti o alkoholu. Govorilo se i o superviziji, kao podršci, a ne nadzoru. Stručnjaci su to nazvali: ?Vidjeti više, bolje i šire?.
Unutarnji supervizor se razvija učenjem iz vlastitog iskustva. Tko nema podrške, ne može biti ni podrška drugima. Eto, Klub ?Maksimirska naselja? od sedam Večeri pučke poezije sudjelovao je na njih šest. Rado ih se sjećam pregledavajući priznanja i šalove raznih boja. Do sljedećeg viđenja u Virovitici!
Zdenka Domiter, Klub ?Maksimirska naselja?
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica