"Odbjegla nevjesta"

Neko vrijeme, prije odlaska matičaru ,Clitorella se "izgubila".Otišla je na pustu, šljunčanu plažu, u punoj opremi i sa vjenčanim buketom.Sjela je na kamen i promatrala tamnomodru površinu mora, sunce je zalazilo. U toj ,nekako nestvarnoj atmosferi, bacala je kamenčiće. Za svakog, koga je voljela, za svakog udvarača, za sve one ,koji su do danas izgrađivali nju, kao ženu, nju kao osobu i njezine osjećaje. Bacajući svaki kamenčić, pokušavala se prisjetiti imena i prezimena i lika osobe.Prvu ljubav ostavila je za posljednji kamenčić, u času se predomislila, pogled joj je "pao" na orhideje, boje slonovače, koje su joj bile u krilu, . Bacila je protivno običaju bijele orhideje u modru dubinu. Bio je to savršen sklad. Sjetila se svog Voljenog i nekog malog života,koji je ,nada se, zvjezdica negdje na nebu.Sav taj ritual je potrajao. Tražili su kumovi, gdje je nevjesta. Kuma se izbezumila i na brzinu kupila novo cvijeće, jer ,ne može se praznih ruku na vjenčanje.Clitorelli je u tom času bilo svejedno. Misli su joj bile tamno modre ,prošarane bojom orhideja i sunca koje je brzo zalazilo.
Clitorella