Ispovijed jednog ovisnika o alkoholu
Ispovijed jednog ovisnika o alkoholu
Moje ime je Ozren B. Rođen sam u Zagrebu, 1967. godine i živim u Zagrebu sa suprugom i sinom u obiteljskoj kući. Prvi kontakti sa alkoholom počeli su u sedmom i osmom razredu osnovne škole na raznim tulumima, rođendanima itd. U to vrijeme alkohol se svodio na koju pivu ili vino. Veći problemi počinju u srednjoj školi. Izlasci po diskotekama, privatnim zabavama gdje dolazim u kontakt sa žestokim pićem i ostalim. Učestalo počinjem piti 90-tih godina pri početku rata, a odlaskom na ratište 91. godine alkohol uzima sve većeg maha, bio sam nervozan, bilo me je strah, gledao sam ranjene i mrtve. ?Danas si ovdje, sutra tko zna gdje?. Kada se javila nervoza posezao sam za alkoholom, popio i sve zaboravio, pa što bude. Povratkom sa ratišta dobio sam volju za novim početkom, ali rat je još trajao. Dolazili bi prijatelji s terena, počinjale bi priče, a uz njih i alkohol. Obitelj mi počinje prigovarati na lijep način, ali ne ide. Dolazi i do svađa, no na jedno uho uđe, na drugo izađe. Nema više nikakvih razgovora o normalnom životu. Na zdravstvenom planu osjećam promjene, umor, pospanost. U početku okolina prelazi preko svega toga i govori ?ti vodiš svoj život a ja svoj, pa razmisli?. Opravdavao sam sve njihove prigovore, ali ja i dalje sve po starom. Moja prva apstinencija od alkohola bila je prije 6 godina i trajala je skoro godinu dana. A onda je došlo moje prvo iskušenje- jedna čašica ?Štoka?. Poslije sve po starom. Moj najveći motiv liječenja je moj sin, supruga, rodbina i prijatelji. Stjecanje novog prijateljstva u mom pravom JA, ali bez alkohola. Moja najveća želja je da alkohola ne bude u mom životu. Ne želim svoje dijete dovesti u to stanje u kojem sam ja bio.
Ozren B.,
Iz Socioterapijskog odjela za alkoholizam PB Vrapče
Moje ime je Ozren B. Rođen sam u Zagrebu, 1967. godine i živim u Zagrebu sa suprugom i sinom u obiteljskoj kući. Prvi kontakti sa alkoholom počeli su u sedmom i osmom razredu osnovne škole na raznim tulumima, rođendanima itd. U to vrijeme alkohol se svodio na koju pivu ili vino. Veći problemi počinju u srednjoj školi. Izlasci po diskotekama, privatnim zabavama gdje dolazim u kontakt sa žestokim pićem i ostalim. Učestalo počinjem piti 90-tih godina pri početku rata, a odlaskom na ratište 91. godine alkohol uzima sve većeg maha, bio sam nervozan, bilo me je strah, gledao sam ranjene i mrtve. ?Danas si ovdje, sutra tko zna gdje?. Kada se javila nervoza posezao sam za alkoholom, popio i sve zaboravio, pa što bude. Povratkom sa ratišta dobio sam volju za novim početkom, ali rat je još trajao. Dolazili bi prijatelji s terena, počinjale bi priče, a uz njih i alkohol. Obitelj mi počinje prigovarati na lijep način, ali ne ide. Dolazi i do svađa, no na jedno uho uđe, na drugo izađe. Nema više nikakvih razgovora o normalnom životu. Na zdravstvenom planu osjećam promjene, umor, pospanost. U početku okolina prelazi preko svega toga i govori ?ti vodiš svoj život a ja svoj, pa razmisli?. Opravdavao sam sve njihove prigovore, ali ja i dalje sve po starom. Moja prva apstinencija od alkohola bila je prije 6 godina i trajala je skoro godinu dana. A onda je došlo moje prvo iskušenje- jedna čašica ?Štoka?. Poslije sve po starom. Moj najveći motiv liječenja je moj sin, supruga, rodbina i prijatelji. Stjecanje novog prijateljstva u mom pravom JA, ali bez alkohola. Moja najveća želja je da alkohola ne bude u mom životu. Ne želim svoje dijete dovesti u to stanje u kojem sam ja bio.
Ozren B.,
Iz Socioterapijskog odjela za alkoholizam PB Vrapče
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica