Javljanje iz Malešnice
Ovih ljetnih dana naših članova ima manje, ali redovita grupica iz PB Jankomir upotpunjuje naš klub, ne samo prisustvom, već aktivnim sudjelovanjem. Na jednom od sastanaka čuli smo mišljenje da isticanje riječi gostiju i ponašanje u skladu s time, na neki način razdvaja članove. Naša su druženja u svim klubovima jednako vrijedna, bez obzira odakle je tko.
Zahvaljujem im, jer njihova iskustva, osjećaji i mišljenja nisu manje važni od naših, niti su odijeljena nekom formom organizacije, mjestom boravka i sl. A oni nas baš i podsjećaju na muke početka apstinencije, ali i ljepotu spoznaje, da mogu, iako nije lako, stjecati navike života bez tereta ovisnosti. Kao što Talmud pita: "Tko je mudar čovjek?? i odgovara: ?Onaj koji uči od sviju.?
Gospodin iz Jankomira s 30-ak dana boravka u bolnici, analizira svoj život nekad i sad. Pita se, kamo bi ga odveo život alkoholičara i donosi odluku. Želi apstinirati, zna da neće biti lako i da je to tek početak. Iza njega je prošlost s ovisnošću, a ispred prazne stranice života čiji sadržaj ovisi njegovim odlukama. Mislim, koliko je sad važna podrška obitelji, kluba, prijatelja?
I gospođa iz Samobora, nakon jednomjesečnog liječenja, odlazi u posjete svojoj obitelji. A tu je bilo različitih emocija, prošlih i sadašnjih, koje tek trebaju pronaći svoje mjesto. Naša apstinentica još osjeća sumnju u obitelji. Žao joj je što razgovor sa suprugom nije bilo nešto vrijednije od prepričavanja što misle i što su rekli susjedi.
Pomislila sam na to koliko je još takvih i sličnih suočavanja s prošlošću čeka. Nije važno što misle susjedi. Važno je da ona živi u istinskom miru, s odlukom koju nosi u sebi, bez obzira na vanjske okolnosti. Povjerenje onih do kojih nam je stalo, obitelji i prijatelja, doći će s vremenom. Povjerenje nije naljepnica koju nosimo tako da je svi vide. To je vrijednost koju stječemo postupcima i dosljednošću. Oni koji nas vole, voljet će nas i dalje, ali će ta ljubav, uz povjerenje i poštovanje, biti sretnija i bogatija.
Kod kuće sam razmišljala. Sjetila sam se svojih sinova i njihovih tužnih očiju kad bi ih otac iznevjerio i njihova sretna lica tako jeftino prodao za čašicu alkohola. Koliko se razočaranja i nesigurnosti skupilo u njihovim dušama! Obitelj, ljubav, povjerenje, radost, neizmjerna su bogatstva. Kako je moguće zamijeniti ih pićem, znala sam se pitati. Sada znam koliko je opasna ljubav prema alkoholu. To je gospodar koji ne trpi nikoga, osim sebe na prijestolju. Obmanjuje i uništava sve životne vrijednosti i čovjeka kojim vlada.
Kad se neko od nas suoči sa svojom slabošću i odluči je pobijediti, divim se toj važnoj odluci i svim srcem mu želim sreću.
?Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svojeg srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti,
a ako je malena, omalovažava te.? (H. Džubran)
Zahvaljujem im, jer njihova iskustva, osjećaji i mišljenja nisu manje važni od naših, niti su odijeljena nekom formom organizacije, mjestom boravka i sl. A oni nas baš i podsjećaju na muke početka apstinencije, ali i ljepotu spoznaje, da mogu, iako nije lako, stjecati navike života bez tereta ovisnosti. Kao što Talmud pita: "Tko je mudar čovjek?? i odgovara: ?Onaj koji uči od sviju.?
Gospodin iz Jankomira s 30-ak dana boravka u bolnici, analizira svoj život nekad i sad. Pita se, kamo bi ga odveo život alkoholičara i donosi odluku. Želi apstinirati, zna da neće biti lako i da je to tek početak. Iza njega je prošlost s ovisnošću, a ispred prazne stranice života čiji sadržaj ovisi njegovim odlukama. Mislim, koliko je sad važna podrška obitelji, kluba, prijatelja?
I gospođa iz Samobora, nakon jednomjesečnog liječenja, odlazi u posjete svojoj obitelji. A tu je bilo različitih emocija, prošlih i sadašnjih, koje tek trebaju pronaći svoje mjesto. Naša apstinentica još osjeća sumnju u obitelji. Žao joj je što razgovor sa suprugom nije bilo nešto vrijednije od prepričavanja što misle i što su rekli susjedi.
Pomislila sam na to koliko je još takvih i sličnih suočavanja s prošlošću čeka. Nije važno što misle susjedi. Važno je da ona živi u istinskom miru, s odlukom koju nosi u sebi, bez obzira na vanjske okolnosti. Povjerenje onih do kojih nam je stalo, obitelji i prijatelja, doći će s vremenom. Povjerenje nije naljepnica koju nosimo tako da je svi vide. To je vrijednost koju stječemo postupcima i dosljednošću. Oni koji nas vole, voljet će nas i dalje, ali će ta ljubav, uz povjerenje i poštovanje, biti sretnija i bogatija.
Kod kuće sam razmišljala. Sjetila sam se svojih sinova i njihovih tužnih očiju kad bi ih otac iznevjerio i njihova sretna lica tako jeftino prodao za čašicu alkohola. Koliko se razočaranja i nesigurnosti skupilo u njihovim dušama! Obitelj, ljubav, povjerenje, radost, neizmjerna su bogatstva. Kako je moguće zamijeniti ih pićem, znala sam se pitati. Sada znam koliko je opasna ljubav prema alkoholu. To je gospodar koji ne trpi nikoga, osim sebe na prijestolju. Obmanjuje i uništava sve životne vrijednosti i čovjeka kojim vlada.
Kad se neko od nas suoči sa svojom slabošću i odluči je pobijediti, divim se toj važnoj odluci i svim srcem mu želim sreću.
?Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svojeg srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti,
a ako je malena, omalovažava te.? (H. Džubran)
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica