Još jedna noć

Noćas opet nisam ni oka sklopila. Pričala sam dugo s Najdražim i nakon toga nema šanse zaspati. Samo razmišljam o svemu što smo pričali, radim kombinacije u glavi kako ovo i ono bolje napraviti, kako se snaći u nekoj situaciji, kako ispraviti pogreške. U zadnje vrijeme mi se često desi da ne spavam po 2 dana i onda sva izmorena spavam po 15 sati slijedećih nekoliko dana. A dok ne spavam, samo razmišljam. O onome što je bilo, što će biti. Suočavam se, jednom zauvijek sa prošlošću, prihvaćam ju takvu kakva jest i mirim se sa činjenicom da se prošlost nemože promijeniti. Da će uvijek biti dio mene. Kao podsjetnik na sve loše u životu. Jer ono što sam doživjela kao junkie, mnogi ne dožive u cijelom svom životu. Ni približno. Ni ne pomišljaju čega sve ima, da tako nešto uopće i postoji. Žive u svom nekom ružićastom svijetu, gdje je sve lijepo, svi se vole i sve je savršeno. Sve želje i snovi su ostvarivi, sve je idealno, nema muke, nema borbe, samo osmijeh na licu. Ko u nekom fuckin' američkom filmu, koji uvijek ima neku srcedrapajuću poruku, koja naravno nema apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom i onime što se dešava i što nas okružuje.
Neznam koja je po redu ova zora koju dočekujem budna, prepune glave informacija i planiranja budućnosti. Znam da su planovi smiješni u većini slučajeva, da se uvijek najbolje stvari dese slučajno, spontano, ali barem mi planovi pomažu da vjerujem u sebe i da izdržim pritisak. Jer da nema planova nebi se imala čemu nadati, veseliti, živjeti za nešto. I nekoga. Najdražeg. Koji mi svakim danom vraća vjeru u ljude, u život, koji mi u svakome trenu može izmamiti osmijeh na lice. Osmijeh koji je nešto najdivnije za vrijeme lošeg dana, ma za svakog dana...Uvijek ima spremne riječi utjehe. Ali i on zna povrijediti. I to jako. A ta bol razara, ubija. Kao ništa u životu. Ni dop me nije mogao slomiti kao što on to može. No, to je posljedica apsolutne predaje sebe nekome. Bez granica. Kada netko zna svaku tvoju misao, sve tvoje 'tajne', koji te čita jednim pogledom i zna...zna što u tom trenutku misliš i osjećaš. Sve što je potrebno je jedan pogled u oči...