25 travanj 2004

Love, love, love...

Dugo nisam pisala...A imam osjećaj da bi mogla sada ispisati stranice i stranice teksta. Koliko novih spoznaja, veselja, osmjeha na mom licu. Sunce je zasjalo i ja sam živnula...Svaki dan izlazim van, osmjeh ne silazi sa moga lica i sve se to zbiva samo iz jednog jedinog razloga...Ljubav...toliko je toga napisano o njoj, ali kada se jednog dana probudiš i shvatiš da je tvoja ljubav stvarna i vječna, kada u potpunosti nestane onaj strah od gubitka - tada osmjeh više ne silazi sa tvoga lica...Svakog se jutra budim sve sretnija i sretnija, i ponekad se pitam - zar uistinu čovjek može biti toliko sretan jer je osjetio, doživio i živi svoju ljubav...Kada se prestaneš bojati da ćeš se drugoga jutra probuditi u hladnoj postelji, a miris vaše ljubavi je još uvijek prisutan...
Bilo mi je teško prihvatiti činjenicu da će Najdraži jednoga dana možda otići i stalno sam se borila s mišlju o praznini koja ostaje kada se nekome u potpunosti predaš, kada mu daješ cijeloga sebe, bez ikakvih granica...Željela sam, kao i skoro sve žene ovoga svijeta potvrdu da me voli, da nosim njegovo prezime...Bila sam sumnjičava, ljubomorna, borila sam se sa demonima iz prošlih dana, kada nisam bila sigurna u ništa...Ali, danas sav je strah nestao, ja sam se u potpunosti predala i dajem cijelu sebe, ne strepeći da će on jednoga dana otići...Jer on me pustio u svoj svijet, daje mi cijeloga sebe, i napokon više nema onoga straha da će moj bivši način života uništiti ono najdivnije što postoji na svijetu...Nas...
Trebalo je vremena da i on upozna i navikne se na pravu mene, i nije bilo lako ni njemu ni meni zadnjih par mjeseci...Prešli smo onu granicu. Danas je bitno samo da je tu pored mene i da sam ja pored njega...Više ne pokušavam uvjeriti se u njegovu ljubav na krive načine. Jer postala sam svjesna da za ljubav koju djelimo nije potrebno ništa osim nas dvoje...Nikakvi dokazi, poput prstena na ruci, samo osjećaj koji oboje nosimo duboko u sebi - da je cijeli život pred nama i da ćemo iskoristiti svaki trenutak koji nam se pruža na najbolji način...da nećemo gubiti vrijeme i jednoga dana žaliti....da ćemo živjeti nas i našu ljubav onako kako ona to i zaslužuje...Potpuno, iskreno i bez granica...Jer cijeli svijet je naš sve dok imamo jedno drugoga...A to je cijeli život....
I svakoga ću se dana buditi sa osmjehom na licu i osjećati toplinu njegova tijela...