18 veljača 2004

PUSTA RAZMISLJANJA ILI KAKO DALJE......

Evo me opet, u zelji da pomognem svima koji misle da je njihov problem nerjesiv.Naprotiv, ekipo moja.....
Svi se mi pitamo, zasto bas ja....?
Zasto je bas nasa slika tako iskrivljena, vec nekoliko godina?
Zasto taj mracni put kojim hodamo ima samo jednu, utabanu stazu...
Znam da je to pitanje koje muci mnoge ovisnike, ali na svom i jos brdo primjera znam i da postoji izlaz.
Bilo je dana kada sam se pitala, o Boze podaj mi vise tu snagu da izdrzim tu svoju kalvariju,te proklete krize,nepodnosljivu bol,depresiju.
Za sve smo si sami krivi,tako nam kazu, ali ja tako ne mislim.
Ne kazem da mi je netko trpao drogu u usta,ali taj strah od realnosti bio je puno veci, zelja za bijegom,poriv za drogom koji postaje sve jaci i jaci.....
Konkretno, mi ovisnici smo robovi drustva kako je rekao jedan divan covijek,koji je meni i mojoj grupi anonimnih narkomana puno pomogao,a svi oni koji smatraju da nema nade za nas,spustite glave, jer nikad ne znate sta vas ceka.
Kako bi bilo jednostavno kada bi mogao samo isplakati tu svoju bolest,tu prokletinju koja te snasla...I ona nestane!
Ali, ne!Borite se prijatelji,premda ste na tankoj niti!
Sjetite se malenog pauka koji plete svoju mrezu sigurnosti, pocevsi od samo jedne niti.I ta je zivotinjica nesigurna,krhka poput nas,ali prezivljava.
Svi mi moramo graditi svoju mrezu,svoj povratak u stvarnost,vratiti staru snagu i duh...
Vjerujem da postoji nada za sve ovisnike koji imaju volju za zivotom.
Kolike smo tulume prosli, bilo nam je super,cool-fool, kaj ne? Tada....
Da li ste svijesni da je to za nas bio samo mracni polusvijet, kao zamjena za stvarnost, za jedino dobro sto nam se dogadja.
Barem sam ja tako razmisljala, a i sa stopostotnom sigurnoscu mogu to reci i za moje prijatelje iz kluba AN,koji takodjer uspjesno apstiniraju.
Jednu je veliku stvar rekla moja prijateljica MISSY M, koju pozdravljam ovim putem jer je sada u bolnici ,operirala je nogu.Missy M. je rekla da nikada u zivotu nije nista mogla sama,osim drogirati se.Ona sad uspjesno apstinira,ali zasto sam navela tu njenu tvrdnju?
Da li zaista zelis biti sposoban samo za sredjivanje "robe",slagiranje i nista drugo?
Zar ne zeli? normalan zivot, karijeru, djecu koja ce biti zdrava?
Jer kad shvatis da ulazis u sve dublji mrak i da pomoci nema,tada pomo?i sa strane nema, tada si dotaknuo vlastito dno i posoji mogucnost TRGNUTI SE ILI UMRIJETI!!!!!!!
YOU CHOOSE-YOU LOOSE!
I boji se kompa! Jer strah je predznak pobjede,onaj koji se ne biji taj nema niti volje,niti ce uspijeti.
Ja se bojim, jako se bojim.....
Vise nema onih noci punih dima,koke,horsa.Sad me tek pere strah,jer najlakse je skinuti se,a tesko je ostati cist!Ali, da nema tog straha ve? bi se brdo puta nasukala i napravila sranje.
Zato kazem,dobro je bojati se.
Ja sam shvatila da je cijeli moj "fucking life"-STRAH!
Da sam se bojala brdo stvari,nikad nisam vjerovala u sebe i kako kazu stihovi moje najdraze pjesme:"Ja sam tu da pruzim sto ne mogu, obecam sto ne ide, slazem kad ne treba.....Boli me..
Ja sam tu da se mijenjam iz korjenja, svaka na gore je promjena.....
Boli me.....Ja sam tu da najbolje izgledam, kad se najgore osjecam..."
Nisam htjela propagirati moju vrstu mjuze, ali tocno kako govore ovi stihovi, tako se ja godinama osjecam.Ali, pocinjem vjerovati u sebe, ucim, zaboravljam stare rane i stvaram novu Dragon!!!
Puno pusa i pozdrava svima koji su donijeli odluku ili su na dobrom putu.....Vasa DRAGON