srijeda, siječanj 14, 2004

Dragi Djed Mraz,
Mora da si iznenapen sto ti pisem danas 26, prosinca, ali htio bih razjasniti neke stvari koje su se desile od pohetka ovog mjeseca od kada sam ti poslao pismo sa mojim zeljama za Bozif. Pisao sam Ti da zelim bicikl, rolsuhe, Matchbox pistu s autifima i loptu. Potrgao sam se od uhenja cijele godine, nisam markirao ni minute i hak sam dolazio ranije u skolu kad je snijeg napadao jedan metar ispred moje kufe. A da ti ne govorim o tome da sam bio najbolji uhenik iz matematike te sam osvojio prvenstvo Zagreba u natjecanju najboljih matematihara svih osnovnih skola. Na cijelom kvartu nije se nitko bolje ponasao od mene, ni moj stariji brat Perica, ni mama ni tata, susjede da ne rahunam, a hak mi je i Marica prisla i rekla kako sam se popravio. Isao sam na misu svake nedjelje u jedanaest sati, popa samo sto nije uhvatila kap svaki put kad me ugledao u crkvi. Hak sam i bakama i dedama pomagao kad su prelazili preko ceste, pa sam dobio znahku kao najbolji Mali Prometnik, od Prve Policijske stanice, tu na Trnju. A zna9 kakvi su oni, kad te oni nagrade, onda fakat znas da si stvarno bio dobar.
Kak imas muda ostaviti mi ispod bora jebeni YoYo, jebale te harape sa znakom Teletubiesa, i onaj grapevinski set. Koji kurac si ti mislio, debeli bradonjo, kaj mislis da sam se ja cijelu jebenu godinu muhio i trudio za nista, jebali te pokloni. Kaj je najvaznije, mene si tako zajebao, a onom malom seronji iz kufe preko puta donio si toliko puno igrahaka da nemres nutra ni uf koliko ih ima. Nemoj sluhajno da te vidim kako pokusavas uhi kroz dimnjak u moju kufu sljedefe godine. Sjebat fu te kao mladog majmuna,ti debeloguzac jedan. A onog tvog jelena gapati fu zrahnicom i prepla s iti ga tako jako, da fes morati pjeske do jebenog Sjevernog Pola, isto kao sto sad i ja pjesahim, jer mi nisi donio bicikl. Jebi se Djede Mraze, sljedefe godine bus videl kakav sam ja zajeban petas , ti debeli seronjo.

Tvoj,

Mali Ivica