MOJI DANI U BOLNICI

Nikica Dragojević, 
Psihijatrijska bolnica Jankomir 

Tjedan mi je protekao s više obveza nego prije, s pitanjima koja sam postavio samom sebi: "Što sam učinio za sebe?"

Boravkom na odjelu za alkoholizam, shvatio sam koliko sam pijući zanemario sebe i svoju obitelj, koliko sam pogrešaka i propusta učinio. Najvažnije mi je da sam sada svjestan kako se s obvezama i problemima trebam suočiti, a ne bježati od njih, kako sam to običavao, misleći, kako je time sve riješeno!

Sada, mogu slobodno reći, zatvaram jedno poglavlje svojega života, s neugodnim sadržajem, a otvaram nove, stare stranice, kakve su i nekad prije bile, kakve su trebale biti i kakve će biti ubuduće.

Znam, da mi od sada neće cvjetati ruže, da će biti trnovitih putova, no, znam da sam na pravom putu! Sada razmišljam trijeznom glavom, a ni jedan problem nije toliko težak da ga ne bih mogao riješiti. I na kraju, čovjek uči dok je živ!

Tako sam i ja, boravkom u bolnici, za sebe donio važnu odluku. Znam kako ću dalje!