UGODNO DRUŽENJE UZ ČEHANJE PERJA

Snježana Karlović, 
članica Kluba Križevci

Utorak je, 20. veljače. Običan dan, ali za članove Kluba Križevci sasvim neobičan. Večeras, umjesto redovitog terapeutskog sastanka utorkom, održavamo večer koju ćemo provesti u čehanju. Nakon dvomjesečnog dogovora, stigao je i trenuak realizacije naše ideje, a to je: obnavljanje bar jednoga starinskog običaja. Kako kalendarski još uvijek traje zima, logično je bilo pokušati obnoviti čehanu ili čijanje perja. 

Običaj spremanja perja i slaganje jastuka gotovo je potpuno izumro. No, da taj običaj ne bismo sami obnavljali, zainteresirali smo i naše stalne suradnike i prijatelje koji ovom Klubu puno znače i pomažu. Klub je imao zadaću nabaviti perje, pripremiti što će se na kraju pojesti i popiti. Prijatelji iz Srednje gospodarske škole "Ivan Šeljanec" sašili su navlake i jastučnice u koje ćemo stavljati načehano perje, a Crveni križ predložio je kome bi ti jastuci dobro došli. Izbor je pao na Dječji dom sv. Marka Križevčanina u komu se trenutno nalaze 22 djevojčice, koje su tu pronašle svoj drugi i bolji dom. 

A da ne bismo samo radili, imali smo i pravu živu glazbu križevačkih tamburaša, uz čiju pjesmu je sve bilo puno lakše i zabavnije. 

Skupilo se toga utorka, u malenoj prostoriji Crvenog križa, gdje se inače redovito održavaju naši tjedni sastanci, 50-ak ljudi da zajedničkom akcijom obnovimo taj lijepi običaj, a ujedno učinimo i dobro djelo, darujući jastuke djeci.

Čehana je protekla u najboljem redu! Zar je uz dobre ljude i dobru pjesmu i moglo drugačije? Iako baš nije običaj da muški čehaju perje, ali kod nas nije bilo iznimki. Svi od reda uzeli su perje u ruke i prihvatili se toga veseloga posla. Čehali su svi, od članova Kluba do našeg terapeuta, od ravnatelja škole i pedagoginje do predsjednika i tajnika Crvenog križa kao i djeca iz Doma sv. Marka zajedno sa svojom tetom. 

Svi veseli i složni u namjeri da ta čehana protekne što bolje. Kad je napunjen i sašiven i posljednji od 20 jastuka, svečano smo ih predali djeci, i tada je slijedilo ono najbolje, puni stolovi svega što se u ovakve zimske dane samo poželjeti može. I tko kaže da uz kobasice, špek, domaću pogaču… ne prija sok! Ni tamburaši ne pamte kad su imali ovakvu svirku - a pili su samo sok i kavu - ali rekli su "može se!" Perje spremljeno u jastucima - ne može više odletjeti, ali smo zato mi mogli konačno i zaplesati i proslaviti ovu krasnu akciju i večer.

Još jednom hvala našim prijateljima koji su uvijek s nama i uz nas, školi "Ivan Seljanec", Crvenom križu na čiju potporu i podršku uvijek možemo računati. Hvala i Radiju Križevci, koji nisu propustili ni jednu našu akciju, koji su uvijek tu da našim sugrađanima prenesu sva važna zbivanja u klubu. 

Jedan lijepi običaj uspjeli smo obnoviti, a što je najvažnije, proveli smo lijepu, bogatu i zdravu večer među prijateljima, koja će se pamtiti i prepričavati.