U Klubu "Špansko" ove se godine spontano utemeljila supervizijska skupina, sastavljena od mladih socijalnih radnica-volontera na sastancima klubova liječenih alkoholičara i studenata socijalnog rada, koji su nakon obvezne studenske prakse ostali s klubom.
Kao razloge ostanka u našem klubu najčešće navode: "radite drugačije nego drugi klubovi", "članovi su vrlo aktivni, svi žele diskutirati", "supruge imaju dobar uvid u problem," neki volonteri odlaze govoreći "probala sam i mislim da to ne bih mogla raditi," zanimljivo je biti promatrač, ali je vrlo teško raditi ili "oni su prejaki za mene".
Redoviti su članovi supervizijskih sastanaka socijalne radnice koje su započele rad u mladim klubovima u Susedgradu. Zajedničkim trudom došle smo do sljedeće programske sheme supervizijskog rada:
Definicija supervizije
-
To je način stručne suradnje, podrška iskusnog socijalnog radnika onomu manje iskusnom u praksi.
-
Suradnja u nošenju odgovornosti u profesionalnoj situaciji u smislu postupanja, a u skladu s postojećim znanstvenim spoznajama i društvenim normama.
-
Stručna suradnja u kojoj je sačuvana osobna odgovornost i samostalnost socijalnog radnika.
-
Supervizija može biti po nekim autorima edukativna, motivativna ili evaluativna. Naš je oblik supervizije
evaluativan.
Vrijeme rada
U vrijeme koje je unaprijed dogovoreno, a to je za ovu kalendarsku godinu svaki prvi četvrtak u mjesecu u trajanju
od 90 minuta.
Način rada
Dogovoren je stalni dnevni red:
Cilj
Uzajamna podrška stručnih djelatnika socijalnih radnika koji rade na resocijalizaciji ovisnika o alkoholu.
Razvijanje kvalitetnog socijalnog rada, koji prevenira potencijalne socijalne probleme uzrokovane alkoholizmom.
Razlozi supervizijskih sastanaka
Nedostatak šire profesionalne podrške u socijalnom radu u problematici alkoholizma.
U praksi se ogleda socijalni rad s ovisnicima o alkoholu
u dva oblika:
-
institucionalni, u klinikama za liječenje ovisnika o alkoholu gdje se ovisnik sa članom obitelji upoznaje sa svojim problemom i širim posljedicama bolesti te započinje grupnu terapiju i
-
izvaninstitucionalni, u klubu liječenih alkoholičara.
Ovisnika je potrebno motivirati na prisutnost u grupi - klubu liječenih alkoholičara, barem do pete godine apstinencije (što je prosjek potrebnih godina za resocijalizaciju ovisnika o alkoholu).
Pod željenom resocijalizacijom razumijevamo kvalitetan osobni, bračni, obiteljski, društveni život koji odgovara vlastitim kulturnim, intelektualnim i drugim potrebama pojedinog apstinenta.
Za tako provedenu resocijalizaciju socijalni se radnik treba stalnim stručnim edukacijama osposobljavati za
izvaninstitucionalni način rada s ovisnicima o alkoholu jer takav rad ima posebne značajke:
-
klijenti dolaze dragovoljno - oni više "ne moraju" dolaziti na terapijske sastanke jer su sanirali "goruće" razloge radi kojih su započeli liječenje, ostaju samo ako sami vide svoj osobni
motiv, koji je građen na dosadašnjim oštećenjima od alkoholizma, poticajima stručnih djelatnika ustanove u kojoj su započeli liječenje, a daljnji poticaji za motivaciju ovise o animaciji članova i stručnog radnika kluba liječenih alkoholičara u koji prvi put dolazi,
-
problemi ovisnika u početku apstinencije uvelike se razlikuju od njegovih problema i potreba nakon jedne i
više godina apstinencije. Za rad s višegodišnjim apstinentima potreban je drugačiji profesionalni sluh koji traži transparentniji pristup problemu.
Ovakav naš pristup radu kluba, naši supervizijski
sastanci pokušaji su da što boljim, profesionalnijim i sadržajnijim radom stvorimo okvire za apstinenciju i maksimalnu osobnu realizaciju svakog apstinenta i njegova bračnog partnera.
