Iz knjige Jack Canfielda i Mark Hansena: MELEM ZA DUŠU

PRODAJU SE PSIĆI

Vlasnik prodavaonice pričvršćivao je iznad vrata natpis: "Prodaju se psići". Kako takve obavijesti privlače djecu, vratima je, dakako, odmah iskrsnuo malen dječak. - Po koliko ćete prodavati psiće? - upitao je.

Vlasnik prodavaonice je odgovorio: - Po trideset do četrdeset dolara.

Maleni je dječak posegnuo u džep i izvukao nešto sitniša. - Ja imam 2,37 dolara, rekao je. - Mogu li ih, molim vas, pogledati?

Vlasnik se nasmiješio, zazviždao, i iz štenare je kroz prodavaonicu dojurila Lady u pratnji petero malih, sićušnih krznenih loptica. Jedan je psić znatno zaostajao. Dječak je odmah zapazio šepava psića i upitao: - Što je ovom psiću?

Vlasnik prodavaonice objasnio mu je kako je veterinar pregledao psića i otkrio da ima nerazvijenu bedrenu kost. Uvijek će biti sakat.

Mali se dječak uzbudio. - Upravo tog psića ja želim kupiti.

Vlasnik prodavaonice je rekao: - Ne, nije ti pametno kupiti tog psića. Ako ga uistinu želiš, ja ću ti ga dati.

Dječak se poprilično uznemirio. Gledao je ravno u oči vlasnika prodavaonice, gladio se po prstu i rekao: - Ne želim da mi ga date. Taj mali pas vrijedi kao i svi drugi psi i ja ću platiti punu cijenu. Zapravo ću vam dati 2,37 dolara sada i po pedeset centi svaki mjesec, sve dok ga ne otplatim.

Vlasnik prodavaonice je odvratio: - Zbilja ti nije pametno da kupuješ tog psića. On nikada neće moći trčati i skakati i igrati se s tobom kao drugi psi.

Na to se maleni dječak sagnuo i povukao nogavicu svojih hlača pokazujući teško iskrivljenu, obogaljenu lijevu nogu, poduprtu velikom metalnom protezom. Pogledao je gore, u vlasnika prodavaonice i tiho odgovorio: - Pa, ni ja sam ne trčim baš najbolje, a psiću će trebati netko tko ga razumije!

Dan Clarc
Weathering the Storm