Up Back Next

Iz Klubova

DVADESET GODINA RADA KLUBA UMAG

Lj. Marfan   

 

Umaški klub liječenih alkoholičara danas postoji i radi samo zahvaljujući entuzijazmu odnosno visokoj svijesti o potrebi organizirane borbe protiv alkoholne ovisnosti. Takav odnos prema svome radu i članstvu ima Borisliva Majčica, terapeutkinja i voditeljica Kluba, riječju stup udruge koja je ove godine ušla u dvadesetu obljetnicu svojeg postojanja. Iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je Klub već vrlo uhodana sredina koja je već davno javno nastupila prema svojim članovima, o udruzi se veoma malo zna, što svakako ne znači da kroz nju nije prošlo već vrlo mnogo korisnika kojima je njezina stručna pomoć, uz podršku obitelji, bila od neprocjenjive važnosti u mukotrpnom odvikavanju od ovisnosti o čašici. Tomu je osnovni razlog: Klub liječenih alkoholičara "Umag" do danas nije riješio najvažnije probleme. Riječ je o prostorijama za rad, a hoće li molba za rješavanjem tog pitanja biti uslišana, ostaje na procjenu umaškim gradskim vlastima kojima je zahtjev za odgovarajućim smještajem upućen početkom ove godine. Bez radnih prostorija i telefona nismo dostupni svima koji nam se možda žele obratiti za pomoć, zaključuje Borislava Majčica.

Posljednjih godina, zapravo, otkako je nastupila rekonstrukcija Doma zdravlja i gradnja male bolnice, gdje je klub sedamdesetih godina radio, terapijski se su-sreti održavaju u župnom dvoru svakoga četvrtka, što je voditeljica popratila riječima: "Župnik Sergije Jelenić jedini. imao sluha za nas pa nam je u biti, otvaranjem svojih vrata, omogućio opstanak". Danas se u Klubu okuplja 26 članova s čitave Bujštine, iako ih je najviše s umaškog područja. Kroz klub je od vremena njegova utemeljenja do danas prošlo otprilike petstotinjak članova koji su, uz stručnu pomoć kluba i podršku obitelji, svoj životni problem pobijedili prosječno u 60 do 70 posto slučajeva. U svojoj povijesti udruga je imala tri ogranka, jedan u Bujama i čak dva u Umagu, stalnu stručnu pomoć liječnika Doma zdravlja, ambulantu u toj zdravstvenoj ustanovi, a ostvarivala se i suradnja sa socijalnim radnicima.

"Danas je Klub skučen u mogućnostima. To se odražava jedino na opseg rada, no mi smo svejedno zajednica u kojoj se svi međusobno razumiju, oaza u kojoj se radi bez obzira na poteškoće. Spriječiti alkoholizam to je čista utopija, ali pomoći ljudima u nevolji - to je naša misija", veli voditeljica kojoj životne energije ne nedostaje, iako je u mirovini već dvije godine. Za svoj je humanitarni rad i požrtvovnost dobila gradsko priznanje prije dvije godine, a najveća joj je potvrda u tome što je priznanje došlo na prijedlog jednog bivšeg člana kluba. O motivaciji za rad rekla je i ovo "Sjećam se pisma jedne djevojčice, koja mi je zahvalila na ozdravljenju svoje majke. Ona je naprosto uskliknula - ponovo imam mamu - objašnjavajući kako ju je ona prije izlječenja samo tjerala od sebe, najčešće u trgovinu po alkohol - bez novaca. Doći ću k vama u klub, pisala mi je ta djevojčica, kao daje to neko lijepo mjesto. U biti i jest, bez obzira na sve naše osobne i zajedničke krize. Uvijek smo sve prebrodili", zaključila je predstavljanje kluba liječenih alkoholičara njegova voditeljica.

  

Top
 Copyright  1997,1998   
 Webmaster&Design:Davor Moravek