IZ KLUBOVA

ODRŽANA 23. REDOVITA GODIŠNJA SKUPŠTINA

Miroslav Grozaj,
tajnik Kluba

Skupština Kluba "Susedgrad" održana je 3. veljače 1997. godine. Prije otvaranja skupštine, Zdenko Cepak, predsjedatelj skupštine, se s nekoliko toplih riječi sjetio prošlosti ovoga susedgradskog kraja, od 1209. godine do današnjih dana, te sve to povezao sa samopomoći alkoholičara, koja je počela na ovome području 1973. godine. Potom je otvorio skupštinu, pozdravio sve nazočne, od članova Kluba "Susedgrad" i članova ostalih klubova, do terapeuta i gostiju i zamolio skup da minutom šutnje oda počast nedavno preminulome prof. dr. Vladimiru Hudolinu.
Dozvolio sam si da Vas, dragi čitaoci našeg lista, ne zamaram statističkim i službenim izvješćem rada našega kluba, pa sam odlučio prijeći na, po meni, najzanimljivije točke dnevnoga reda, podjelu diploma, pet za jednu godinu, dvije za tri godine i dvije za pet godina, i raspravu. Na neki način prozvana, raspravu započinje Karolina Tkalec, buduća voditeljica kluba, studentica socijalnog rada, koja se je zadržala u klubu poslije prakse propisane od fakulteta, ispričala je svoje dojmove "stažiranja" i posebno napomenula, kako je imala sasvim drugačije mišljenje o radu takvih institucija. Osobito ju se dojmilo kako stariji članovi zdušno pomažu mladima u apstinenciji. Otvorenost i iskrenost tih razgovora smatra vrlo kvalitetnima. Milan Štetić, najstariji nazočni apstinent (30 godina apstinencije), u svom je izlaganju opisao put svoje apstinencije, istakavši da mu je okolina mnogo pomogla, ali smatra da je sam najzaslužniji za uspjeh.
G. Prekrat, koji je u našem Klubu bio aktivan 9 godina, zahvaljuje ponajprije Klubu, jer, kako je rekao, imao je samo klub za pomoć u održavanju apstinencije. Prisjećajući se proteklih godina Jura Starčević, jedan od osnivača kluba, raduje se napretku kluba i čestita što se je održao i ovih ratnih godina.
Ljubica Uvodić, bivši terapeut ovoga kluba, s nekoliko toplih riječi prisjeća se dana koje je provela u ovom klubu i čestita na uspješnu radu.
Posebno srdačno pozdravili su skupštinu predstavnici susjednih klubova "Vrapče-Centar", Nikola Klačić i "Špansko" Mladen Luketić. U raspravi su nadalje sudjelovali predstavnici klubova "Centar", "ZET-Podsused". Oglednih klubova "Jankomir" i "Sestre milosrdnice", klubova "Zapruđe", "Utrina", "ZET- Ljubljanica", "Voltino", "Rudeš", "Prečko", "Gajnice". U ime Psihijatrijske bolnice "Jankomir" nekoliko srdačnih riječi zahvale na primanju njihovih pacijenata uputila je klubu ing. soc. rada Dubravka Lacković. U ime Udruge klubova grada Zagreba, uvijek srdačna Lidija Paszko, uputila je sve komplimente radu kluba i, posebno, terapeutu dip. soc. radnici Ani Štimac. Na kraju prof. Maja Kosanović pozdravila je sve nazočne u ime Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice".
Predsjedatelj skupštine Zdenko Cepak, uz primjedbu da se ne sjeća kada je zadnji put vidio liječnike Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" na godišnjoj skupštini, a kamoli na redovnu sastanku, zaključio je godišnju skupštinu u 18,30 sati s pozivom na mali domjenak.

IZ KLUBA REMETINEC

Slavko Rajić

Dana 17. ožujka 1997. godine održana je, po novoj registraciji, druga godišnja skupština Kluba "Remetinec". Prije početka skupštine 9-godišnja Emili Nikolić pročitala je nekoliko svojih pjesama, među kojima i "Obitelj". Skupštinu je otvorio predsjednik kluba Vlado Regelja, upoznao prisutne s dnevnim redom i pročitao izvješće o radu prve grupe kluba. Alojz Baznik je pročitao izvješće o radu druge grupe, koja je osnovana kao jezgra budućeg kluba u Botincu. Pročitao je i izvješće o financijskom poslovanju u 1996. godini. Potom je gospođa Nikolić pročitala svoju temu, koju prenosimo u cijelosti.
Žena alkoholičara u klubu Život s alkoholičarom i nije život. To je ona strana života gdje caruje tuga, bol, patnja i osama. To je zona sumraka u kojoj su svi dani isti, samo za nijansu je jedan manje bolniji od drugoga, gdje se broje mjeseci i godine, a kada ih izvažeš, oni ne daju ništa do spoznaje - pa to i nije život. On mora da je nešto drugo, mora da postoji i druga strana. Pa, uostalom, stvoreni smo da rađamo i stvaramo i ostavljamo iza sebe ljepotu življenja. I onda, jednoga jutra, probudiš se kao i mnogih drugih jutara, ali ovaj put znaš da hoćeš biti s druge strane mraka. Tada počinje borba korak po korak od dna prema površini. A život s liječenim alkoholičarom to je opet smjeh i radost, to je opet crvena ruža s posvetom "Spasit će nas ljubav", to su vesele dječje oči.
Više nisi sam i tuga ti je manje tužna jer je podijeliš na dvoje, briga te manje brine jer je djeljiva na dva. Prespavao si tolike godine primanja i davanja, koliko samo pjesama nisi otpjevao, koliko osmijeha nisi darovao.

Sve to želiš nadoknaditi i shvatiš Majku Tereziju kad kaže:

"Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj se.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna - pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga."

A klubovi su veliko naše utočište gdje možemo iskazati svoje najdublje primisli, gdje su ljudi koji te shvaćaju i uvijek imaju utješnu riječ za tebe.
Ivica Sambolec svoju temu "Samac u klubu" iznio je usmeno.
Slijedili su pozdravi prisutnih predstavnika drugih klubova: "Centra", "ZET"-a, "Dubrave", "Voltinog", "S. S. Krančevića", "Utrine" i oglednih klubova Vinogradske bolnice i bolnice Jankomir, i naših štovanih stručnjaka prim. dr. Darka Breitenfelda i prim. dr. Željka Marinića. Nekoliko puta je pohvaljen rad Kluba i zalaganje svih članova uz vrhunskog terapeuta mr. sc. dr. Vesnu Golik-Gruber. Podržana su nastojanja za osnivanjem kluba u Botincu, koji je prije rata uspješno djelovao. Vlasta Hitrec, predsjednica Udruge Klubova Novi Zagreb, podsjetila je nazočne kako je Klub "Remetinac" osnovan pred 30 godina i kako je on osnivač mnogih drugih klubova u Novom Zagrebu.
Podijeljene su i diplome: za deset godina apstinencije diplomu je dobio Alojz Baznik, a za jednu godinu čak šest članova kluba. Otac jednogodišnjeg apstinenta, i sam apstinent od 1967. gospodin Štefek na kraju se obratio riječima zahvale Klubu i željama za dugu apstinenciju. Skupština je završena ugodnim domjenkom uz izvrsne kolače naših dragih supruga.

DOJMOVI S GODIŠNJE SKUPŠTINE KLUBA "UTRINA"

Prof. Vlasta Hitrec, predsjednica Udruženja klubova Novog Zagreba

19. je ožujka, 17 je sati. Sva sjedeća mjesta (80 njih) dvorane Mjesnog ureda "Utrina" su popunjena. Stajaća (40-ak) također; kao uoči premijere neke zanimljive predstave u HNK. I godišnja skupština revitaliziranog kluba "Utrina" je mogla započeti. Bruno - predsjednik Kluba, otvorio je skupštinu i predložio radno predsjedništvo, pa se daljnji rad skupštine odvijao pod dirigentskom palicom našeg Miće.
Prije radnog dijela skupštine srca su nam razgalili pjesmom, vedrinom i poletom svojstvenom mladosti - Petra (kći Tonija i Ružice - obitelji ovog kluba) i njen prijatelj Goran, koji sada već predstavljaju odlično uhodan duo, s dosta nastupa iza sebe i snimljenom kazetom, mahom svojih pjesama. Trebalo je vidjeti ozareno, ponosno lice tate Tonija!
U tako stvorenom, ugodnom, vedrom ozračju odvijao se sav daljnji rad skupštine. Nakon iscrpnog, emotivno obojenog izvještaja predsjednika, prijedloga programa rada i financijskog plana za 1997. god. koje je podnio tajnik Toni, blagajničkog izvještaja naše Draženke (blagoslovljenog od nadzornog odbora prema riječima Slobodana), i izvršenih izmjena u predsjedništvu i nadzornom odboru Kluba, razvila se živa diskusija.
Uz veterane - poznati trio: Zlatko, Antun i Mato, čestitke na dosadašnjem radu i želje za daljnji uspješan rad Kluba uputili su i mnogi mlađi apstinenti zagrebačkih klubova, kao i oni najmlađi koji su još u bolničkom tretmanu. Zapažena je bila diskusija Mate Matoleka koji nam je u nazočnosti supruge i kćeri govorio o raspadu svoje obitelji zbog alkoholizma i njihovim naporima da ju spase; njihova kći Gordana godinama je s roditeljima redovno odlazila na sastanke kluba, 8 godina već vodi Klub mladih u Novom Brestju, a sada djeluje i kao dopredsjednik europske organizacije EGTYF, uz redovan i uspješno završen studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Može li jedna obitelj doživjeti veće zadovoljstvo od ovog? Otac uspješno apstinira 18 godina uz bezrezervnu podršku supruge i kćeri, a ta kći, koja je vidjela alkoholizam na djelu, pomaže mladima da otkriju svoje potencijalne mogućnosti u kreiranju vlastitoga, zdravoga, kvalitetnoga života - daleko od svih ovisnosti.
Treba reći da su ovoj skupštini prisustvovali i neki dugogodišnji apstinenti prijeratnog Kluba "Utrina" (koji sada samo povremeno dolaze na sastanke Kluba), te predstavnici 20 zagrebačkih klubova, među kojima i predstavnici Kluba "Pešćenica" - što nam je posebno drago, jer članove toga kluba dosta rijetko viđamo u našim krugovima. Ovako velik odaziv usrećio je trinjane, jer se može protumačiti onom narodnom izrekom: "Dobar glas - daleko se čuje!".
Posljednji su diskutirali naši uvaženi gosti: prim. dr. Svjetlana Pintarić, dr. Đuro Balija i prim. dr. sc. Željko Marinić. Prim. dr. Svjetlana Pintarić rekla nam je da u cijelom svom radnom vijeku nije dulje sjedila na nekoj skupštini, a da joj pritom vrijeme tako brzo prođe, da se ugodno osjeća i da je vidljivo prijateljstvo i toplina među članovima ovog kluba. Ova će izjava sigurno biti pravi poticaj Utrinjanima u daljnjem radu, čiji se uspjesi i nadalje očekuju, ovaj klub ima za to sve predispozicije - izvrsnog terapeuta i karakteristike pravog obiteljskoga kluba (članovi obitelji redovno dolaze na sastanke, a samci se u ovom klubu ne osjećaju usamljenima, jer im obitelji pružaju podršku i posvećuju posebnu pažnju). Dr. Đuro Balija bio je dugogodišnji terapeut Kluba "Utrina" u prijeratnom razdoblju (sada već 3 godine u mirovini), voljen i cijenjen terapeut - čuli smo od Utrinjana - jer njegova su vrata uvijek bila otvorena za članove Kluba kada bi se našli u nekoj krizi, uvijek spreman pomoći.
Nakon diskusija podijeljene su 3 diplome za jednogodišnju apstinenciju, te zahvalnice onim članovima Kluba "Zapruđe" i "Dugave" koji su pomogli Klubu "Utrina" u njegovim ponovnim početnim koracima, gosp. Ptičaru - koordinatoru Mjesnog odbora "Utrina" - koji podržava rad ovog kluba osiguravajući mu prostorije za rad, i naravno, prim. dr. sc. Željku Mariniću - terapeutu ovog kluba za njegovu strpljivost, upornost i optimizam koji nam je podario. Radni dio skupštine završio je u 19,30 sati. Ako to nije bila najljepša godišnja skupština klubova li-ječenih alkoholičara u Zagrebu (a mnogi misle da jest), ona je, svakako, bila najdulja - puna dva i pol sata bili smo prikovani za stolice (da ne govorim o galeriji) i pozorno pratili rad ove skupštine, a da pritom nitko nije napustio dvoranu ili pokazao nestrpljenje. I tko još kaže da su alkoholičari "tankih" živaca? Ako im ponudimo dobar program bit će i te kako pažljivi i zainteresirani. Nakon što je Mićo, glasno razmišljajući, prošetao s prim. dr. Svjetlanom Pintarić poznatim zagrebačkim ulicama i punktovima do Sljemena, uz "karocu" cvijeća, prisutni su pozvani na domjenak uz sendviče, kolače, kavu i sokove, i vedre pjesme razigranih Petre i Gorana.
Počeli smo se razilaziti oko 21 sat, razdragani i zadovoljni da je godina dana uspješnoga rada iza nas i da možemo očekivati još bolje dane zahvaljujući povezanosti obitelji ovoga kluba (u čemu veliku zaslugu ima obitelj Antolović - Mićo i Maca), podršcikoju pružaju jedni drugima, i toplini koja se osjeća, jer rade (kako je to tajnik Toni jednom prilikom rekao) po sistemu - svi za jednoga, jedan za sve!