| (RTF)
|
| home |
edukacija | marketing
|
| (RTF)
|
| Uvod | Mogući pristupi tretmanu | Diferencijalna dijagnoza | Sredstva ovisnosti koje izazivaju depresivne smetnje | Sredstva ovisnosti kao pokušaj “samo-liječenja” depresije | Terapijski plan | Ovisnost o alkoholu i depresivnost | Ovisnost o benzodijazepinima i depresivnost | Ovisnost o opijatima i depresivnost | Ovisnost o psihostimulansima i depresivnost | Politoksikomanska ovisnost i depresivnost | Zaključak |
Komorbiditet bolesti ovisnosti sa psihičkim poremećajima relativno je čest. Postavlja se pitanje dijagnoze – da li su psihičke smetnje posljedica bolesti ovisnosti, bilo u okviru apstinencijskih smetnji ili djelovanja sa-mog sredstva ili se radi o dva različita problema, te kako ih tretirati?
1. Prvo liječiti bolest ovisnosti, nakon toga psihičke poremećaje
2. Paralelno liječiti bolest ovisnosti sa komorbidnim poremećajima
Depresivni poremećaj kod kojega se simptomatski razvija bolest ovisnosti kao pokušaj “samo-liječenja” te je ovisnost o sredstvima koje smanjuju depresivnost izazvana jatrogeno
Bolest ovisnosti izaziva u okviru intoksikacije ili apstinencijskog sindroma depresivnost
Poremećaji osobnosti, posebice granični poremećaj, mogu u svojoj slici imati depresivne smetnje ili distimiju, a istovremeno i zlouporabu sredstava ovisnosti. Jedno i drugo su dijagnostički kriteriji za poremećaj osobnosti.
Druga stanja s organitetom, primjerice kronični hepatitis mogu biti sekundarna bolest kod ovisnika, a mogu izazvati malaksalost, slabost i depresivnost.
Psihostimulansi i ecstasy mogu u okviru apstinencijskog sindroma izazvati depresivnost. Kod intermitentnog uzimanja ecstasy, moguće je da se depresija javi i nekoliko dana po uzimanju sredstva, te je promjena raspoloženja od euforičnog vrlo brzo u depresivno.
Psihodepresori, primjerice benzodijazepini, u okviru apstinencijskog sindroma mogu izazvati depresivne smetnje neposredno po prekidu uzimanja sredstva, no moguće i nekoliko dana, pa i više od mjesec dana po prestanku uzimanja sredstva. Potrebno je monitorirati pacijenta kroz duži period.
Osjećaj krivnje i niskog samopouzdanja, primjerice kod prestanka pijenja alkohola a i “rastrežnjenje” kod drugih, socijalno neprihvatljivih droga, može se doimati kao depresivni poremećaj.
Alkohol
Benzodijazepini, osobito visokopotentni
Psihostimulansi (ecstasy, kokain, amfetamini)
Opijati
Paralelno liječenje ili prioritet prekidu uzimanja sredstva prije liječenja depresivnog poremećaja?
Ordiniranje drugog, manje štetnog sredstva ovisnosti koje ima antidepresivni učinak?
Primjena antidepresiva koji nema značajne nuspojave ako se kombinira sa sredstvom ovisnosti?
Najčešće je prioritetno uspostaviti apstinenciju.
Depresija se javlja u okviru apstinencijskog sindroma.
Depresivnost je moguće smanjiti primjenom benzodijazepina (koji su sredstvo ovisnosti, ali manje štetno)
Prvi izbor antidepresiva su često SSRI ili drugi koji u kombinaciji s alkoholom ne izazivaju značajne komplikacije
Detoksikacija može duže potrajati, te je korisno započeti terapiju ciljanim antidepresivima još za vrijeme redukcije doze.
Depresija se javlja u okviru apstinencijskog sindroma.
Prvi izbor antidepresiva su često SSRI koji ne interferiraju s metabolizmom sredstva ovisnosti
Detoksikacija može duže potrajati, a moguće je depresivnost tretirati i povišenjem doze supstitucijskog sredstva (metadon)
Depresija se javlja u okviru apstinencijskog sindroma.
SSRI antidepresivi mogu interferirati s metabolizmom (fluoxetin), često je potrebno u kombinaciji ovih lijekova povisiti dozu antidepresiva budući da pokazuju slabiju djelotvornost kod ovisnika koji uzimaju metadon
Primarno je uspostaviti apstinenciju, budući da amfetamini i kokain intenziviraju promjene raspoloženja od euforije do depresije
Depresija se javlja u okviru apstinencijskog sindroma.
Vrlo često pacijenti postaju ovisni o benzodijazepinima, ponekad i o opijatima koje koriste kako bi smanjili nelagodu po uzimanju psihostimulansa, te se javlja dvojna ovisnost
Paralelna ovisnost o opijatima i benzodijazepinima može izazvati smetnje u slučaju da se prekine uzimati benzodijazepin.
Paralelno uzimanje opijata i kokaina može potencirati promjene raspoloženja
Veća opasnost od predoziranja
Povećan suicidalni rizik
Teže definiranje terapijskog plana.
Dok u kliničkoj slici dominira ovisnost, vrlo je teško donijeti definitivnu dijagnozu o kojem se depresivnom poremećaju radi.
Čest komorbiditet upućuje da je depresivne bolesnike važno educirati o potencijalnim opasnostima kojima se izlažu ukoliko uzimaju sredstva ovisnosti.
Kada je moguće, uspostaviti apstinenciju od sredstva ili nastojati smanjiti štetu korištenjem sredstva koje ne pojačava psihičke smetnje.
© Davor Moravek, 2004. Prezentirano 22.1.2004. na stručnom sastanku Klinike za Psihijatriju Kliničke bolnice "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu. Verzija za ispis (RTF)
