Autor: Davor Moravek
Upit o psihološkim osnovama teze "Psihologija 'Sumraka': Zašto žene vole dramu" dotiče se duboko ukorijenjenog kulturnog stereotipa, a ne znanstveno utemeljene činjenice. Ovaj izvještaj nema za cilj validirati navedeni stereotip, već istražiti kompleksne psihološke fenomene koji bi se mogli pogrešno interpretirati kao rodno specifična sklonost "drami". Sam pojam "drame" zahtijeva dekonstrukciju; potrebno je razlikovati zdravu emocionalnu intenzivnost i strast od destruktivnog konflikta, nestabilnosti ili kaosa. Upravo se potonje često podrazumijeva pod stereotipom o ljubavi prema drami.
Popularna kultura i anegdotalni narativi često perpetuiraju ideju da žene inherentno traže ili čak stvaraju dramu u odnosima. Neki izvori, poput onih koji sugeriraju da djevojke "stvaraju dramu" kako bi testirale partnere, zadovoljile potrebu za pažnjom ili vježbale socijalne vještine1, temelje se na neutemeljenim generalizacijama. Nasuprot tome, znanstvena istraživanja često osporavaju takve pojednostavljene tvrdnje, ukazujući na složeniju stvarnost partnerskih preferencija.2 Primjerice, tvrdnja da su žene univerzalno "izbirljivije" ili isključivo fokusirane na bogatstvo partnera ne nalazi čvrstu znanstvenu potporu.2 Nadalje, etiketa "kraljice drame" (eng. drama queen) može predstavljati štetan stereotip koji dovodi do epistemičke nepravde, gdje se legitimne emocionalne reakcije ili zabrinutosti žena pogrešno tumače ili omalovažavaju, osobito u osjetljivim kontekstima poput komunikacije o suicidalnim namjerama.3 Važno je napomenuti da osjećaj dosade u stabilnim vezama i potraga za nepredvidljivošću mogu biti posljedica unutarnjeg kaosa pojedinca, što je općeljudski obrazac, a ne isključivo ženska karakteristika.5 Podrijetlo ovakvih rodnih stereotipa često leži u zastarjelim i pojednostavljenim shvaćanjima rodnih uloga, gdje se, primjerice, tvrdi da su žene vođene "više emocijama nego logikom"7 ili se nameću rigidni pogledi na muške i ženske životne puteve.8
Jedan od ključnih aspekata koji se mora razmotriti jest da sam stereotip "žene vole dramu" može funkcionirati kao kulturni scenarij.9 Takav scenarij, umjesto da odražava inherentnu žensku preferenciju, može služiti za odbacivanje ili patologiziranje ženskog emocionalnog izražavanja ili nezadovoljstva unutar odnosa. Ako kulturni narativi oblikuju naše razumijevanje emocija i odnosa9, a neki od tih narativa sadrže neutemeljene tvrdnje o ženskoj sklonosti drami1, onda se etiketiranje poput "kraljice drame"3 može koristiti za održavanje određenih dinamika moći ili perpetuiranje nerazumijevanja roda i emocija. Umjesto prihvaćanja stereotipa, nužno je istražiti temeljne psihološke mehanizme koji mogu dovesti neke pojedince, bez obzira na rod, do privlačnosti intenzivnim, nestabilnim ili "dramatičnim" odnosima.
Društveni narativi, često pojačani medijskim prikazima, igraju značajnu ulogu u romantiziranju ili normalizaciji "dramatičnih" dinamika u vezama. Ljubav se nerijetko prikazuje kao intenzivno, turbulentno iskustvo9, što potencijalno dovodi do zamjene strasti s konfliktom. Naše razumijevanje emocija i ponašanja u vezama oblikovano je "arhetipovima odnosa"9 i "društvenim scenarijima"10 koje usvajamo iz okoline. Ti scenariji diktiraju kako pojedinci interpretiraju i provode romantična ponašanja.
Mediji imaju ključnu ulogu u kultiviranju očekivanja o romantičnim vezama, koja su ponekad nerealna. Često se sukob i drama prikazuju kao središnji elementi narativne napetosti i angažmana publike.11 Istraživanja pokazuju da gledatelji romantičnih programa mogu razviti idealizirana očekivanja od braka.11 Zanimljivo je da komedije često prikazuju učestalije (i negativnije) obrasce održavanja veza nego drame, dok se drame usredotočuju na negativne aspekte poput razvoda i preljuba.11 Prekomjerna konzumacija televizijskog sadržaja može dovesti do pretjerano optimističnih ili, pak, konfliktnih očekivanja od veza.12 Izloženost različitim žanrovima fikcije korelira s uvjerenjima o vezama; primjerice, romantični žanr predviđa veću podršku uvjerenju da su spolovi inherentno različiti, što može hraniti stereotipe.13 Specifično, K-drame i drugi medijski formati mogu promovirati idealizirane predodžbe o vezama koje karakterizira emocionalni intenzitet i romantizirana toksičnost.14
Medijsko prikazivanje "drame" kao središnjeg elementa romanse ne samo da oblikuje očekivanja publike, već može i nenamjerno ojačati same psihološke mehanizme koji pojedince mogu navesti da traže ili ostaju u turbulentnim vezama. Ako mediji normaliziraju ili romantiziraju ishode mehanizama poput intermitentnog potkrepljenja ili privlačnosti novosti i intenzitetu (koji će biti detaljnije razmotreni kasnije), pojedinci bi mogli postati podložniji tim mehanizmima ili manje sposobni prepoznati ih kao potencijalno nezdrave. Time se stvara povratna sprega gdje mediji odražavaju, a potencijalno i pojačavaju, te temeljne psihološke privlačnosti.
Privlačnost "dramatičnim" odnosima, iako naizgled iracionalna, može biti ukorijenjena u snažnim neurobiološkim, bihevioralnim i kognitivnim mehanizmima. Ovi mehanizmi, često djelujući ispod praga svjesnosti, mogu stvoriti snažnu, ponekad i adiktivnu, vezu s partnerima ili situacijama koje karakterizira visok intenzitet, nepredvidljivost i emocionalna uzbuđenja.
Ljudski mozak je programiran da traži nagrade, a ključnu ulogu u tom procesu igra neurotransmiter dopamin. Dopaminergički putovi nagrađivanja, posebice ventralno tegmentalno područje (VTA) i nucleus accumbens (dio kaudatnog nukleusa), aktiviraju se ne samo kao odgovor na primarne nagrade poput hrane, već i u kontekstu romantične ljubavi i privlačnosti.16 Funkcionalna magnetska rezonancija (fMRI) pokazala je specifičnu aktivaciju u VTA i dorzalnom dijelu kaudatnog nukleusa kao odgovor na voljenu osobu, što sugerira da su ti putovi ključni za motivaciju i fokusiranje pažnje u romantičnim vezama.16
Posebno je zanimljivo da se čini kako su ovi sustavi nagrađivanja snažnije aktivirani u situacijama neizvjesnosti. Istraživanja su pokazala da je aktivnost u regijama mozga povezanim s novčanim kockanjem za neizvjesne velike dobitke i gubitke također specifično vezana za voljenu osobu, osobito kod onih koji su nedavno doživjeli ljubavno odbijanje.16 Ovo sugerira da neizvjesnost ishoda, poput one u "potjeri" za novom ljubavi ili suočavanju s mogućnošću gubitka, može pojačati aktivnost dopaminergičkog sustava.17
Novost je još jedan snažan okidač za oslobađanje dopamina.18 Susret s novim i uzbudljivim iskustvima, uključujući i nove romantične partnere ili nepredvidive interakcije unutar postojeće veze, može stvoriti osjećaj euforije i uzbuđenja, pojačavajući želju za daljnjim traženjem takvih iskustava.18 Ideja da je partner "teško dostižan" može dodatno aktivirati ovaj sustav nagrađivanja.19 Ovaj fenomen, poznat kao "zadovoljstvo neizvjesnosti" (eng. pleasures of uncertainty), potvrđen je u studijama koje pokazuju da neizvjesnost oko romantičnog interesa potencijalnog partnera može povećati privlačnost i dovesti do češćeg razmišljanja o toj osobi, čak i više nego potvrđena naklonost.20 Jedno od objašnjenja leži u Bemovoj teoriji samopercepcije, prema kojoj pojedinci pojačano razmišljanje o nekome tumače kao znak vlastite privlačnosti prema toj osobi.20
Neuroznanstveni koncept pogreške u predviđanju nagrade (eng. reward prediction error) dodatno osvjetljava zašto bi neizvjesnost mogla biti toliko privlačna. Dopaminski neuroni signaliziraju razliku između očekivane i stvarne nagrade.23 U nepredvidivom, "dramatičnom" odnosu, gdje partnerovo ponašanje i ishodi interakcija variraju, stalno se generiraju pogreške u predviđanju (ponekad pozitivne, ponekad negativne). Ovo može držati dopaminski sustav visoko angažiranim, jer mozak neprestano pokušava naučiti i predvidjeti obrazac koji se stalno mijenja, što može biti intrinzično poticajno.
Važno je naglasiti da su ovi neurobiološki mehanizmi – dopaminski sustav nagrađivanja, osjetljivost na novost i neizvjesnost – fundamentalno amoralni i adaptivni u mnogim drugim kontekstima. Oni su ključni za učenje, motivaciju i preživljavanje.16 Njihova "tamna strana" u odnosima ne proizlazi iz samih mehanizama, već iz toga što postaju vezani za nekonzistentne, nepredvidive ili čak štetne izvore nagrade. Kada se ovi moćni sustavi vežu za takve interpersonalne dinamike, mogu dovesti do formiranja upornih, ali maladaptivnih veza.
Fenomen "zadovoljstva neizvjesnosti"20 mogao bi biti posebno pojačan u suvremenim partnerskim odnosima koji se često odvijaju putem posredovane komunikacije (npr. SMS poruke, društvene mreže). U takvim kontekstima, signali su često dvosmisleni, a vrijeme odgovora varijabilno, što inherentno stvara više neizvjesnosti. Studije koje su istraživale ovaj fenomen, poput onih Whitchurch i suradnika, koristile su Facebook profile za manipulaciju neizvjesnošću.20 S obzirom na to da moderna komunikacija u vezama često pati od nedostatka neverbalnih znakova i može biti asinkrona, povećana dvosmislenost može prirodno stvoriti "neizvjesnost" koja vodi do pojačanog razmišljanja o osobi. Prema teoriji samopercepcije20, to se onda može interpretirati kao veća privlačnost, sugerirajući potencijalno suvremeno pogoršanje ove psihološke sklonosti.
Jedan od najmoćnijih psiholoških mehanizama koji može objasniti privlačnost "dramatičnim" i nestabilnim odnosima jest intermitentno potkrepljenje, posebice ono koje slijedi varijabilni omjer (eng. variable ratio schedule). Ovaj princip, proizašao iz bihevioralne psihologije, opisuje situaciju u kojoj se nagrada (npr. pažnja, privrženost, pozitivna interakcija) daje nepredvidivo, nakon neodređenog broja odgovora ili pokušaja.26 Takav raspored potkrepljenja izuzetno je otporan na gašenje i stvara snažnu motivaciju za ustrajanjem u ponašanju, slično kao kod ovisnosti o kockanju, gdje igrač nastavlja igrati unatoč čestim gubicima, nadajući se povremenom, nepredvidivom dobitku.26
U kontekstu međuljudskih odnosa, intermitentno potkrepljenje može se manifestirati kroz cikluse pozitivnog i negativnog ponašanja partnera. U zlostavljačkim vezama, ovo je temelj traumatskog vezivanja (eng. trauma bonding), gdje zlostavljač izmjenjuje periode zlostavljanja (npr. kritiziranje, manipulacija, zanemarivanje) s povremenim izljevima ljubavi, pažnje ili kajanja ("love bombing").28 Ti rijetki "dobri trenuci" postaju izuzetno istaknuti i željeni, stvarajući nadu i otežavajući žrtvi napuštanje odnosa, unatoč prevladavajućoj patnji.30 Mozak se "navuče" na iščekivanje sljedećeg pozitivnog trenutka, a dopamin se oslobađa već u iščekivanju nagrade, čineći samu neizvjesnost i mogućnost nagrade uzbudljivom.30
Koncept "ljubavi kao ovisnosti"35 povlači paralele između neurokemije socijalne privrženosti i ovisnosti o supstancama, ukazujući na ulogu dopamina, opioida i drugih neurotransmitera. Iako se u nekim analizama ne spominje eksplicitno intermitentno potkrepljenje35, opis slabljenja euforije i bolne čežnje u ljubavnim odnosima35 odražava dinamiku sličnu onoj kod rasporeda potkrepljenja gdje nagrada postaje rjeđa i neizvjesnija. Čak i izvan konteksta zlostavljanja, nekonzistentnost u iskazivanju pažnje i privrženosti može stvoriti snažnu vezu. Osobe koje su u djetinjstvu doživjele intermitentno potkrepljenje od strane roditelja mogu biti podložnije uključivanju u odnose s partnerima koji su nekonzistentni, jer im je takva dinamika poznata.29 Ciklusi intenzivne uključenosti i hladne distance mogu stvoriti fantaziju da se partnera može "popraviti" ili da će se njegova ljubav napokon stabilizirati.29
Ovi bihevioralni mehanizmi, poput dopaminskih sustava, nisu intrinzično "loši". Intermitentno potkrepljenje je moćan princip učenja koji oblikuje mnoga naša ponašanja.26 Problem nastaje kada se ti mehanizmi vežu za nezdrave ili štetne izvore nagrade u međuljudskim odnosima, dovodeći do formiranja maladaptivnih i teško raskidivih veza.
Osim neurobioloških i bihevioralnih mehanizama, kognitivni procesi također igraju ulogu u privlačnosti intenzivnim ili "dramatičnim" odnosima. Jedan takav proces je pogrešna atribucija uzbuđenja (eng. misattribution of arousal). Ovaj fenomen opisuje situaciju u kojoj osoba doživljava fiziološko uzbuđenje (npr. ubrzan rad srca, znojenje dlanova) uzrokovano jednim stimulusom (npr. strah, anksioznost, fizički napor), ali ga pogrešno pripisuje drugom, prisutnom stimulusu, poput potencijalnog romantičnog partnera.38 Klasična studija Duttona i Arona (1974) s mostovima pokazala je kako muškarci koji su prešli preko opasnog, visećeg mosta (što je izazvalo fiziološko uzbuđenje zbog straha) bili skloniji kontaktirati atraktivnu ženu koju su sreli na mostu, vjerojatno pogrešno interpretirajući svoje uzbuđenje kao romantičnu privlačnost.38 U kontekstu "dramatičnih" veza, intenzivne emocije poput straha, ljubomore ili napetosti izazvane konfliktom mogle bi se pogrešno protumačiti kao strast ili duboka romantična povezanost.
Emocionalna istaknutost (eng. emotional salience) odnosi se na kvalitetu nečega što se izdvaja iz okoline i privlači pažnju zbog svog emocionalnog naboja.40 Događaji ili partneri koji izazivaju snažne emocionalne reakcije, bilo pozitivne ili negativne, postaju istaknutiji u našoj percepciji. To može dovesti do toga da im pridajemo veću važnost nego što objektivno zaslužuju ili da pogrešno pripisujemo uzročnost.40 Međutim, važno je kritički sagledati ulogu emocionalne istaknutosti kao primarnog pokretača privlačnosti. Neka istraživanja sugeriraju da nucleus accumbens i medijalni prefrontalni korteks (regije mozga povezane s nagrađivanjem) specifičnije reagiraju na ugodne podražaje, a ne samo na istaknute (uzbuđujuće, ali neugodne) podražaje.41 Efekti emocionalne istaknutosti na pažnju mogu biti složeni i ne uvijek voditi ka povećanoj privlačnosti, osobito ako je emocionalni naboj negativan.42
U ljudskoj psihologiji postoji inherentna napetost između težnje za novitetom i uzbuđenjem, što je često vođeno dopaminskim sustavom, i potrebe za stabilnošću i predvidljivošću, koje su ključne za dugoročno blagostanje i sigurnu privrženost.44 "Drama" u odnosima može zadovoljiti potrebu za uzbuđenjem i novitetom, ali često na štetu stabilnosti i sigurnosti. Ljudi vole da svijet povremeno bude nepredvidiv i pun iznenađenja; volimo se osjećati živima.46 Međutim, stalno biranje sigurnosti i udobnosti nauštrb strasti i vitalnosti možda neće adekvatno kompenzirati odricanje od strasti.46 Emocije ne djeluju uvijek prema racionalnim kalkulacijama, a neizvjesnost može biti privlačna.45
Koncept emocionalne istaknutosti40 mogao bi biti posebno relevantan u ranim fazama privlačnosti, gdje intenzivna ili neobična ponašanja potencijalnog partnera čine da se on "ističe". Takvo ponašanje svakako privlači pažnju. Međutim, za dugoročno zadovoljstvo, valencija (ugodnost) tih istaknutih iskustava vjerojatno postaje kritičnija od same istaknutosti, kako sugerira istraživanje koje pokazuje da centri za nagrađivanje u mozgu snažnije reagiraju na ugodne podražaje.41 "Drama" bi u početku mogla biti istaknuta i privući pažnju, ali njezina negativna valencija bi s vremenom vjerojatno potkopala kvalitetu odnosa, čak i ako stvara druge oblike veza, poput traumatskih. Ovo ukazuje na potencijalnu promjenu u onome što održava privlačnost tijekom vremena.
| Mehanizam | Kratki psihološki opis | Potencijalna veza s "dramom" | Ključni potkrepljujući izvori (ID-jevi) |
|---|---|---|---|
| Dopamin i neizvjesnost/novost | Oslobađanje dopamina u mozgu kao odgovor na nove, uzbudljive ili neizvjesne podražaje, stvarajući osjećaj ugode i motivacije. | Nepredvidivi ili intenzivni ("dramatični") partneri ili situacije mogu stalno aktivirati sustav nagrađivanja, čineći "potjeru" ili neizvjesnost uzbudljivom. | 16 |
| Intermitentno potkrepljenje / Varijabilni omjer | Nagrađivanje ponašanja u nepredvidivim intervalima ili nakon nepredvidivog broja odgovora, što dovodi do upornog ponašanja otpornog na gašenje. | Ciklusi pažnje i zanemarivanja, ili ljubavi i konflikta, mogu stvoriti snažnu, ovisničku vezu gdje se pozitivni trenuci željno iščekuju unatoč negativnim iskustvima. | 26 |
| Pogrešna atribucija uzbuđenja | Fiziološko uzbuđenje uzrokovano jednim izvorom (npr. strahom, anksioznošću) pogrešno se pripisuje drugom, prisutnom izvoru (npr. romantičnoj privlačnosti). | Intenzivne emocije (čak i negativne) izazvane "dramatičnim" situacijama ili partnerima mogu se pogrešno protumačiti kao strast ili duboka romantična povezanost. | 38 |
| Emocionalna istaknutost (uz kritičku napomenu) | Događaji ili osobe s jakim emocionalnim nabojem privlače više pažnje i jače se pamte. | "Dramatični" partneri ili događaji mogu se činiti važnijima ili pamtljivijima, ali sama istaknutost bez ugode možda neće dugoročno održati privlačnost temeljenu na nagradi. | 40 |
Dok univerzalni psihološki mehanizmi mogu objasniti opću privlačnost intenzitetu ili novosti, individualne razlike u stilovima privrženosti, osobinama ličnosti, evolucijskim strategijama, psihodinamskim obrascima i kliničkim stanjima mogu dodatno objasniti zašto su neki pojedinci skloniji tražiti, tolerirati ili čak stvarati "dramu" u svojim romantičnim vezama.
Teorija privrženosti, koja potječe iz rada Johna Bowlbyja, sugerira da rane interakcije s njegovateljima oblikuju unutarnje radne modele o sebi i drugima, što utječe na obrasce ponašanja u odraslim romantičnim vezama.47
Sigurna privrženost povezana je s pozitivnim pogledom na sebe i druge, sposobnošću za intimnost i autonomiju te općenito zdravijim i stabilnijim vezama.47 Sigurno privrženi pojedinci obično preferiraju sigurno privržene partnere, jer takvi partneri nude najbolje mogućnosti za osjećaj sigurnosti.50
Anksiozna privrženost karakterizirana je strahom od napuštanja, potrebom za stalnom potvrdom i često preokupacijom vezom.51 Osobe s anksioznom privrženošću mogu biti sklonije intenzivnim, pa čak i turbulentnim vezama. Istraživanja pokazuju da viša razina anksioznosti u privrženosti predviđa sklonost partnerima koji osjećaju i izražavaju više uznemirenosti ili brige u stresnim situacijama53, što bi se moglo interpretirati kao privlačnost "drami" ili partnerima koji odražavaju njihovu unutarnju nesigurnost. Potreba za stalnom potvrdom može ih voditi ka partnerima koji pružaju intenzivne, iako možda nekonzistentne, znakove pažnje.
Izbjegavajuća privrženost obilježena je nelagodom s bliskošću, težnjom ka neovisnosti i potiskivanjem emocionalnih potreba.48 Iako manje vjerojatno da će aktivno tražiti "dramu" radi povezivanja, njihovo izbjegavanje intimnosti može stvoriti napetost i sukob, osobito u kombinaciji s anksiozno privrženim partnerom.
Kombinacija anksioznog i izbjegavajućeg partnera često dovodi do problematične dinamike "potjere i povlačenja", inherentno sklone sukobima i "drami" zbog suprotstavljenih potreba za bliskošću i distancom.51 Iako općenito svi stilovi privrženosti preferiraju sigurne partnere, anksiozni partneri se, kao drugi izbor, preferiraju u odnosu na izbjegavajuće, vjerojatno zbog njihove veće želje za bliskošću unatoč nesigurnostima.50
Osobine ličnosti poznate kao Mračna trijada (DT) – narcizam, makijavelizam i psihopatija – povezane su s kratkoročnim, eksploatatorskim strategijama parenja, manipulacijom te izazivanjem negativnih ishoda u vezama poput ljubomore, sukoba i nestabilnosti.54
Unatoč negativnim konotacijama, neka istraživanja sugeriraju da žene, osobito u kontekstu kratkoročnog odabira partnera, mogu smatrati muškarce s izraženim DT osobinama privlačnijima.54 Ta privlačnost može proizlaziti iz percipirane samouvjerenosti, dominantnosti ili signala "dobrih gena".54 Narcizam, kao jedna od komponenti, može biti inicijalno primamljiv zbog karizme, samopouzdanja i asertivnosti koje narcisoidne osobe često projiciraju63, iako dugoročne veze s takvim osobama obično pate.
Važna je kontekstualna ovisnost: sklonost DT osobinama često je jača u kratkoročnim kontekstima; za dugoročne veze, općenito se preferiraju niske razine DT osobina.59 Međutim, postoje i studije koje osporavaju mit o privlačnosti "zločestih dečkiju", sugerirajući da se niske razine DT osobina preferiraju čak i za kratkoročne veze.65
Kritika stereotipa "dobri dečki završavaju zadnji" (eng. nice guys finish last) ukazuje na složenost. Iako se ljubaznost cijeni66, pasivnost ili nedostatak samopouzdanja mogu biti neprivlačni.67 Problem često nije u "dobroti", već u nedostatku asertivnosti ili samopoštovanja.69
Čini se da "drama" nije univerzalno privlačna. Umjesto toga, specifični aspekti "dramatičnih" pojedinaca – poput samopouzdanja, asertivnosti ili novosti koje unose18 – mogu biti privlačni, dok je povezana nestabilnost nusprodukt koji se tolerira, osobito u kratkoročnim kontekstima ili kod pojedinaca s određenim ranjivostima (npr. visoka potraga za senzacijama70 ili anksiozna privrženost53). Žene često navode da cijene toplinu i pouzdanost66, što je u suprotnosti s idejom da univerzalno preferiraju "dramu". Kritika stereotipa o "dobrim dečkima"69 sugerira da nije problem u dobroti, već u pasivnosti. "Zločesti dečki" ili osobe s DT osobinama često se opisuju kao samopouzdane i asertivne.62 Osobe koje traže senzacije vole uzbuđenje.70 Stoga je vjerojatno da su upravo te specifične poželjne osobine (samopouzdanje, uzbuđenje) privlačne, a "drama" (nestabilnost, sukob) se ili u početku ne primjećuje ili se privremeno prihvaća kao dio paketa, osobito ako je pojedinac usmjeren na kratkoročno partnerstvo ili ima osobine ličnosti koje rezoniraju s intenzitetom.
Pojedinci s visokom potrebom za traženjem senzacija (eng. sensation seeking) ili traženjem novosti (eng. novelty seeking) mogu biti privučeni uzbuđenjem i nepredvidljivošću koje "dramatični" odnosi mogu ponuditi.70 Visoka potraga za senzacijama povezana je s raznolikim seksualnim iskustvima i percepcijom agresivnog ponašanja partnera kao uzbudljivog.70 Potraga za intenzitetom i novostima može objasniti dio varijance u rizičnom ponašanju i profesionalnim interesima.72 Otvorenost prema iskustvu, jedna od pet velikih osobina ličnosti (Big Five), uključuje znatiželju i spremnost na prihvaćanje novih iskustava.75 Iako ovo može dovesti do intelektualne stimulacije, također može rezultirati nemirom u rutinskim i stabilnim situacijama, potencijalno vodeći k traženju "drame" radi novosti.75
Visok neuroticizam, karakteriziran emocionalnom nestabilnošću i anksioznošću, može doprinijeti sukobima u vezi i nižem zadovoljstvu.75 Pojedinci s visokim neuroticizmom mogu percipirati ili stvarati više "drame". Niska ugodnost povezana je s fenomenom "dobri dečki završavaju zadnji"68 i komponenta je Mračne trijade.60 Partner s niskom ugodnošću zasigurno bi mogao stvoriti dramatične situacije.
Iz evolucijske perspektive, žene bi mogle preferirati osobine povezane s "dobrim genima" (npr. maskulinitet, dominantnost, fizička privlačnost, sklonost riziku), osobito u kratkoročnim kontekstima, jer te osobine mogu signalizirati nasljednu sposobnost preživljavanja i reproduktivni uspjeh za potomstvo.62 Takvi partneri, međutim, mogu biti manje stabilni ili manje skloni ulaganju u vezu. "Hipoteza seksi sina" (eng. sexy son hypothesis) sugerira da stjecanje gena od visokokvalitetnog (potencijalno "rizičnog") muškarca može dovesti do reproduktivno uspješnijih sinova.71
Međutim, ova hipoteza ima svoja ograničenja i kritike. Evolucijska psihologija često stavlja naglasak na preživljavanje i reprodukciju nauštrb individualnog blagostanja ili sreće.83 Objašnjenje privlačnosti "zločestim dečkima" putem "dobrih gena" je predmet rasprave i može pojednostaviti složene motivacije.62 Alternativna objašnjenja uključuju socijalno učenje90 i pogrešnu atribuciju uzbuđenja.38 Neki autori nude nijansiraniji pogled, sugerirajući da žene, unatoč evolucijskim utjecajima, zadržavaju sposobnost drugačijeg izbora, što implicira određenu razinu svjesne odluke.88
Hipoteza "dobrih gena", koja se često koristi za objašnjenje privlačnosti "zločestim dečkima" ili osobama s DT osobinama, mogla bi biti u interakciji s individualnim stilom privrženosti i prošlim traumama. Na primjer, anksiozno privržena osoba s neriješenim traumama mogla bi "intenzitet" osobe s DT osobinama pogrešno protumačiti ne samo kao signal "dobrih gena", već i kao znak strastvenog interesa koji bi konačno mogao zadovoljiti njezine neispunjene potrebe za privrženošću. To je čini posebno ranjivom na takve partnere unatoč dugoročnim rizicima. Evolucijska psihologija sugerira privlačnost prema "dobrim genima" kod partnera koji mogu biti rizični.62 Teorija privrženosti pokazuje da anksiozno privržene osobe žude za bliskošću i boje se napuštanja.51 Psihodinamska teorija sugerira da neriješena trauma vodi ponavljajućoj prisili.91 Osoba s DT osobinama može se predstaviti samopouzdano i intenzivno.63 Anksiozna osoba može taj intenzitet vidjeti kao znak snažnih osjećaja (ispunjavajući njezinu potrebu za sigurnošću), dok aspekt "dobrih gena" nudi evolucijsko opravdanje. Neriješena trauma može učiniti kaotičnu dinamiku poznatom. Dakle, ti faktori ne djeluju izolirano, već se mogu spojiti kako bi stvorili snažnu, iako potencijalno destruktivnu, privlačnost.
Rana životna iskustva (stabilna naspram nestabilnih okruženja) mogu oblikovati reproduktivne strategije.93 "Brza" životna strategija, potencijalno razvijena u nestabilnim okruženjima, mogla bi favorizirati privlačnost maskulinim osobinama koje signaliziraju "dobre gene" nauštrb osobina koje ukazuju na roditeljsko ulaganje.94 To bi se moglo manifestirati kao sklonost "dramatičnijim" ili manje stabilnim partnerima. Inventar socioseksualne orijentacije (SOI) mjeri ograničene naspram neograničenih strategija parenja, pri čemu neograničeni pojedinci preferiraju fizičku privlačnost, često povezanu s "dramom" ili kratkoročnim intenzitetom.93
Iz psihodinamske perspektive, pojedinci mogu nesvjesno ponavljati prošle obrasce odnosa ili traume u sadašnjim vezama, u pokušaju da ih nadvladaju ili razriješe.91 Privlačnost partnerima koji repliciraju dinamiku ranih njegovatelja, čak i ako je bila negativna (npr. nekonzistentna, emocionalno nedostupna, zlostavljačka), može dovesti do "dramatičnih" i nezadovoljavajućih veza.96 Poznatost kaosa može se pogrešno zamijeniti za intenzitet ili ljubav. Odrastanje s nestabilnim roditeljem može dovesti do "ponavljajuće prisile" gdje osoba pokušava "prokljuviti kod" nepredvidivog ponašanja kako bi zaslužila ljubav.91
Pojedinci s crtama graničnog poremećaja ličnosti (BPD) često doživljavaju intenzivne, nestabilne i konfliktne veze, bojeći se napuštanja, ali istovremeno i intimnosti, što dovodi do "push-pull" dinamike.99 Mogu idealizirati, a zatim devalvirati partnere. Osobe s histrionskim poremećajem ličnosti (HPD) imaju preplavljujuću želju da budu primijećene, često se ponašaju dramatično ili neprikladno kako bi privukle pažnju, te mogu imati površne, nestabilne veze.101 Visokokonfliktne ličnosti (HCP) pokazuju crno-bijelo razmišljanje, neupravljane emocije, ekstremna ponašanja i okrivljavanje drugih, što može biti skriveno u početku, ali dovodi do kaotičnih veza.102 Neki pojedinci s BPD-om izvještavaju o privlačnosti prema narcisoidnim ili sociopatskim partnerima100, potencijalno perpetuirajući cikluse drame i zlostavljanja. Ljubaznost može biti okidač za neke osobe s BPD-om jer naglašava njihove vlastite poteškoće.100
Kliničke predispozicije (BPD, HPD, HCP osobine; 99) mogle bi predstavljati ekstremne krajeve spektra gdje uobičajeni psihološki mehanizmi (npr. potreba za potvrdom, traženje emocionalnog intenziteta, strah od napuštanja) postaju disregulirani. To dovodi do izraženijeg i destruktivnijeg traženja "drame" ili njezinog stvaranja. Ovo sugerira da "ljubav prema drami" nije zasebna preferencija, već može biti pokazatelj temeljne psihološke patnje ili maladaptivnih mehanizama suočavanja. Granični poremećaj ličnosti uključuje intenzivne, nestabilne veze i strah od napuštanja.99 Histrionski poremećaj ličnosti uključuje pretjeranu emocionalnost i traženje pažnje.101 Visokokonfliktne ličnosti pokazuju neupravljane emocije i ekstremna ponašanja.102 Ovo su klinički/subklinički obrasci. Međutim, i neklinička populacija doživljava strah od napuštanja (anksiozna privrženost51), traži novost18 i može biti privučena intenzitetu. Klinička stanja mogu predstavljati te uobičajene ljudske sklonosti pojačane do disfunkcionalnog stupnja, gdje "drama" postaje središnji organizacijski princip odnosa zbog tih pojačanih potreba i disreguliranih emocionalnih odgovora.
| Faktor | Opis faktora | Kako može dovesti do privlačnosti/tolerancije "drame" | Ključni potkrepljujući izvori (ID-jevi) |
|---|---|---|---|
| Anksiozna privrženost | Strah od napuštanja, potreba za stalnom potvrdom, preokupacija vezom. | Može tražiti intenzivne (čak i negativne) interakcije kao znak partnerove uključenosti; nepredvidljivost može pojačati napore za osiguravanjem veze. Preferira partnere koji izražavaju više uznemirenosti. | 51 |
| Osobine Mračne trijade (DT) kod partnera | Narcizam (grandioznost, nedostatak empatije), Makijavelizam (manipulativnost), Psihopatija (impulzivnost, bezosjećajnost). | Inicijalna privlačnost zbog samopouzdanja, karizme, dominantnosti ("zločesti dečko/djevojka"); može signalizirati "dobre gene" u kratkoročnom kontekstu. Takvi partneri često stvaraju sukob i nestabilnost. | 54 |
| Visoka potraga za senzacijama/novostima | Osobina ličnosti koja uključuje potrebu za raznolikim, novim i intenzivnim iskustvima; sklonost preuzimanju rizika. | Privlačnost uzbuđenju, nepredvidljivosti i intenzitetu koje "dramatični" odnosi mogu ponuditi. Dosada u stabilnim situacijama. | 70 |
| Ponavljajuća prisila (psihodinamska perspektiva) | Nesvjesna potreba za ponavljanjem prošlih (često traumatičnih) obrazaca odnosa u pokušaju njihovog razrješenja ili ovladavanja. | Privlačnost partnerima ili dinamikama koje podsjećaju na neriješene rane odnose (npr. s roditeljima), čak i ako su bili bolni ili kaotični. Poznatost "drame" može se pogrešno shvatiti kao ljubav ili strast. | 91 |
| Osobine graničnog (BPD) ili histrionskog (HPD) poremećaja ličnosti | BPD: nestabilne emocije, strah od napuštanja, idealizacija/devalvacija. HPD: pretjerana emocionalnost, traženje pažnje, dramatično ponašanje. | Sklonost intenzivnim, kaotičnim i konfliktnim vezama. "Drama" može biti način traženja pažnje, validacije ili izbjegavanja osjećaja praznine. Moguća privlačnost partnerima koji također doprinose nestabilnosti (npr. DT osobine). | 99 |
Saga Sumrak (eng. Twilight) Stephenie Meyer, sa svojim fokusom na intenzivnu i često problematičnu romansu između Belle Swan i vampira Edwarda Cullena, pruža bogat materijal za analizu kroz prizmu psiholoških koncepata povezanih s privlačnošću "drami". Iako fikcionalno djelo smješteno u nadnaravni svijet, temeljne emocionalne i relacijske dinamike odjekuju s nekim od ranije spomenutih psiholoških mehanizama.
Odnos Belle i Edwarda od samog je početka obilježen preplavljujućom, sveprožimajućom strašću i idealizacijom.104 Edward je prikazan kao arhetipski bajronovski junak – mračan, tajanstven, neodoljivo privlačan i opasan.107 Ova idealizacija i intenzitet često zasjenjuju problematičnije aspekte njihove veze.
Edward pokazuje značajne kontrolirajuće i posesivne obrasce ponašanja, poput praćenja Belle, pokušaja da je izolira od prijatelja (posebno Jacoba) i donošenja odluka umjesto nje. U narativu se takva ponašanja često uokviruju kao zaštitnička ili romantična gesta, a ne kao znakovi potencijalno nezdrave dinamike.108 Bellin identitet postaje duboko isprepleten s Edwardovim; ona pokazuje ekstremnu samopožrtvovnost i spremnost da podnese opasnost i gubitak radi održanja veze.105 Njezin život, kako je prikazano, gubi smisao bez njega, što ukazuje na elemente kodependencije.
Konstantna prijetnja njihovoj vezi – bilo od strane drugih vampira, Edwardove vlastite vampirske prirode ili autoriteta poput Volturija – održava emocionalne uloge neprestano visokima, čineći njihovu vezu izuzetno emocionalno istaknutom.40 Edwardovo ponašanje, osobito njegova početna ambivalentnost (toplo-hladno), iznenadni odlazak u Mladom mjesecu i stalna prijetnja da će izgubiti kontrolu nad svojom žeđi za krvlju, mogu se promatrati kao oblik intermitentnog potkrepljenja.28 Bellina duboka depresija nakon njegovog odlaska i kasnije riskantno ponašanje kako bi "čula" Edwardov glas mogu se tumačiti kao reakcija na gašenje potkrepljenja (eng. extinction burst) i očajnički pokušaji da povrati "nagradu" njegove prisutnosti.106
Popularnost sage Sumrak, unatoč kritiziranim problematičnim dinamikama u vezi, može se djelomično objasniti njezinim učinkovitim (iako možda nenamjernim) korištenjem nekoliko snažnih psiholoških mehanizama istovremeno. Arhetip bajronovskog junaka107 aktivira privlačnost temeljenu na signalima "dobrih gena" ili uzbudljivosti.62 To je upareno s obrascima intermitentnog potkrepljenja, poput Edwardovih nestanaka i povrataka106, te visokom emocionalnom istaknutošću zbog stalne prijetnje.112 Ova kombinacija stvara potentan, gotovo "adiktivan" narativ koji drži čitatelje/gledatelje angažiranima, čak i ako prikazana veza sadrži elemente koji bi u stvarnom životu bili smatrani nezdravima.
Analizirajući odnos Belle i Edwarda, možemo primijeniti nekoliko ključnih psiholoških koncepata:
Način na koji mlada publika interpretira dinamiku odnosa u Sumraku, posebice romantizaciju potencijalno nezdravih ponašanja, predmet je značajne rasprave.11 S jedne strane, postoji argument da publika, osobito adolescenti, može prepoznati nadnaravni kontekst kao različit od stvarnosti, što ublažava izravan negativan utjecaj na njihova očekivanja od stvarnih veza.113 Obožavatelji često ističu da je riječ o fantaziji, a ne o vodiču za zdrave odnose.113
S druge strane, prema teoriji socijalnog kognitivnog učenja Alberta Bandure, gledatelji mogu učiti i usvajati ponašanja modelirana u medijima.11 Idealizirani ili dramatični prikazi ljubavi mogu utjecati na očekivanja pojedinaca od romantičnih veza u stvarnom životu, potencijalno dovodeći do nerealnih standarda ili normalizacije disfunkcionalnih obrazaca.11 Publika također formira parasocijalne odnose s likovima, što su emocionalne veze koje gledatelji ili čitatelji razvijaju prema medijskim ličnostima.114 Takve veze mogu pozitivno utjecati na stavove i raspoloženje, ali također mogu doprinijeti internalizaciji fikcionalnih obrazaca odnosa kao poželjnih ili normalnih.
Kritičke analize Sumraka108 često se usredotočuju na izravno modeliranje zlostavljačkih ponašanja. Međutim, suptilniji utjecaj mogao bi biti normalizacija emocionalne disregulacije kao komponente strastvene ljubavi. Bellina ekstremna depresija u Mladom mjesecu106 i Edwardova mračna, mučenička priroda107 uokvirene su unutar romantičnog konteksta. Ovo bi publiku moglo naučiti da su takva intenzivna negativna emocionalna stanja dio duboke ljubavi, umjesto pokazatelji individualne ili relacijske patnje koja zahtijeva zdravije mehanizme suočavanja. Umjesto izravnog oponašanja specifičnih zlostavljačkih djela, gledatelji bi mogli internalizirati scenarij u kojem su ljubav i ekstremna emocionalna patnja neraskidivo povezane, što bi moglo učiniti zdravija, reguliranija emocionalna iskustva manje "strastvenima" ili "stvarnima".
Narativ Sumraka može funkcionirati kao kulturni "pojačivač emocionalne istaknutosti" za sheme adolescentskih odnosa. Ekstremni ulozi života i smrti te nadnaravni elementi112 čine prikazane romantične emocije (ljubav, strah, odanost) iznimno istaknutima i pamtljivima.40 Ova pojačana istaknutost mogla bi dovesti do precjenjivanja intenziteta "prave ljubavi" u stvarnim scenarijima. Posljedično, obične, stabilne veze mogle bi se činiti "dosadnima" u usporedbi6, jer im nedostaje taj pojačani emocionalni potpis. Ovo se povezuje s nalazima da mediji mogu dovesti do nerealnih očekivanja u vezama.12
| Relacijska dinamika/događaj u Sumraku | Moguće psihološko objašnjenje(a) | Relevantni ID-jevi izvora |
|---|---|---|
| Edwardovo početno ambivalentno (toplo-hladno) ponašanje prema Belli | Intermitentno potkrepljenje (stvaranje neizvjesnosti i pojačane želje), signaliziranje visoke vrijednosti ("teško dostižan"). | 19 |
| Edwardov iznenadni odlazak u Mladom mjesecu i Bellina ekstremna reakcija (depresija, riskantno ponašanje) | Uklanjanje snažnog potkrepljivača (Edwardove prisutnosti) što dovodi do "ekstinkcijskog praska" (pojačano traženje) i duboke patnje; elementi traumatskog vezivanja (čežnja za zlostavljačem/izvorom boli i ugode). | 28 |
| Stalna vanjska prijetnja (drugi vampiri, Volturi) i opasnost | Povećana emocionalna istaknutost veze; potencijalna pogrešna atribucija uzbuđenja (strah protumačen kao strast). | 38 |
| Edwardova kontrolirajuća i posesivna ponašanja (praćenje, izolacija, zabrane) uokvirena kao zaštita i ljubav | Romantizacija posesivnosti kao znaka duboke ljubavi; normalizacija kontrole u kontekstu "opasnog" svijeta; elementi Mračne trijade "Lite" (dominantnost, posesivnost). | 107 |
| Bellina spremnost na samopožrtvovanje i gubitak identiteta radi Edwarda | Idealizacija partnera i veze; kodependencija; potencijalno odraz nesigurne privrženosti (anksiozne) ili ponavljajuće prisile (traženje sveprožimajuće ljubavi). | 51 |
| Intenzivna, sveprožimajuća priroda njihove ljubavi od samog početka | Brzo oslobađanje dopamina povezano s novom ljubavi i "potjerom"; idealizacija karakteristična za ranu fazu zaljubljenosti; privlačnost bajronovskom junaku (Edwardu). | 18 |
Nakon analize psiholoških mehanizama koji mogu ležati u osnovi privlačnosti "drami" i primjene tih koncepata na popularni kulturni artefakt poput sage Sumrak, ključno je vratiti se početnoj tezi i kritički preispitati rodne stereotipe, stvarne emocionalne potrebe i ulogu sukoba u zdravim odnosima.
Tvrdnja da žene "vole dramu" više od muškaraca široko je rasprostranjen stereotip, ali znanstveni dokazi koji bi potkrijepili takvu inherentnu, rodno specifičnu sklonost su oskudni i često kontradiktorni. Dok neki anegdotalni izvori perpetuiraju tu ideju1, istraživanja često nude drugačiju sliku.2 Etiketa "kraljice drame" može biti štetna i služiti za omalovažavanje ženskih emocionalnih iskustava3, a potreba za nepredvidljivošću može biti odraz unutarnjeg nemira pojedinca, neovisno o rodu.6
Istraživanja o rodnim razlikama u emocionalnim potrebama unutar romantičnih veza čak sugeriraju suprotno od popularnog stereotipa. Neke studije ukazuju da se muškarci, zbog manjeg broja dubokih emocionalnih veza izvan romantičnog partnerstva, mogu više oslanjati na svoje partnerice za emocionalnu podršku, čineći stabilne veze psihološki važnijima za njihovo blagostanje i zdravlje.116 Ovo osporava ideju da su žene "emotivnije" ili da im je "drama" potrebna za emocionalno ispunjenje.
Razlike u emocionalnom izražavanju često su rezultat socijalizacije, a ne inherentnih preferencija. Žene se češće potiču na izražavanje šireg spektra emocija, uključujući ranjivost, dok se muškarci socijaliziraju da potiskuju određene emocije, poput tuge ili straha, a otvorenije izražavaju druge, poput ljutnje.118 Studije također pokazuju da žene mogu imati izraženije neuralne odgovore na neugodne emocionalne podražaje.121 Ove razlike u izražavanju i procesiranju emocija ne bi se smjele brkati sa željom za stvaranjem drame.
Što se tiče stilova rješavanja sukoba, neka istraživanja pokazuju da žene sebe percipiraju kao "negativno-aktivnije" u sukobima, dok muškarci sebe vide kao "pozitivno-pasivnije".122 Međutim, druge studije ne nalaze značajne rodne razlike u korištenim taktikama.122 Čini se da sukob rodnih uloga, a ne biološki spol sam po sebi, može značajnije utjecati na zadovoljstvo u braku.123
Stereotip da "žene vole dramu"1 mogao bi biti pogrešna interpretacija ženske potencijalno veće usklađenosti s relacijskim dinamikama i emocionalnim nijansama.118 Također, može odražavati jaču potrebu žena da verbalno procesuiraju relacijska pitanja zbog rodno uvjetovane socijalizacije u vezi s mrežama emocionalne podrške.116 Ono što neki etiketiraju kao "dramu" moglo bi zapravo biti pokušaj žena da se angažiraju, razumiju ili razriješe relacijske napetosti koje muškarci, socijalizirani drugačije, mogu previdjeti ili radije izbjegavati. Ako su žene socijalizirane da budu emocionalno izražajnije i usmjerenije na odnose118, te ako posjeduju veću sposobnost verbalizacije emocionalnog sadržaja118, njihovi pokušaji da rasprave ili procesuiraju probleme u vezi mogu biti percipirani kao "stvaranje drame" od strane partnera koji su manje vješti ili im je manje ugodno takvo emocionalno angažiranje, ili koji preferiraju izbjegavanje sukoba, kako se ponekad stereotipno pripisuje muškarcima.122 Stoga, "ljubav prema drami" mogla bi biti pejorativna etiketa za ono što je zapravo rodno uvjetovana razlika u pristupu održavanju veza i emocionalnom procesuiranju.
Suprotno popularnom shvaćanju "drame" kao isključivo negativne pojave, važno je prepoznati da je sukob prirodan i neizbježan dio svih međuljudskih odnosa, uključujući i romantične.124 Štoviše, sukob nije inherentno destruktivan; on može poslužiti kao poticaj za osobni i relacijski rast i promjenu.124
Kada se njime upravlja konstruktivno, sukob može ojačati veze, poboljšati komunikaciju, pomoći u definiranju uloga i granica te povećati međusobno razumijevanje.124 Konstruktivno rješavanje sukoba uključuje poštovanje, aktivno slušanje, usredotočenost na problem, a ne na osobu, te zajedničko traženje rješenja.125 Izazovi i neslaganja, kada se njima pristupa s razvojnim načinom razmišljanja (eng. growth mindset), postaju prilike za učenje i jačanje partnerske veze.131 Piaget je identificirao potencijalne koristi od interpersonalnog sukoba, tvrdeći da razvojne promjene proizlaze iz kognitivne neravnoteže uzrokovane neslaganjem.125 Sukob s vršnjacima smatra se posebno kritičnim za kognitivni i socijalno-kognitivni razvoj jer se razlike među relativno jednakima ne mogu riješiti nametanjem moći, već zahtijevaju pregovaranje.125
Ključno je razlikovati zdrav, konstruktivan sukob od destruktivne "drame" koju karakteriziraju neupravljane emocije, okrivljavanje, ekstremna ponašanja i nedostatak empatije, kao što je vidljivo kod visokokonfliktnih ličnosti.102 Dok konstruktivan sukob vodi rastu, destruktivna drama narušava povjerenje i emocionalnu sigurnost.
Potraga za "intenzitetom" ili "dramom" mogla bi biti obrnuto proporcionalna razvoju vještina konstruktivnog rješavanja sukoba. Ako se uzbuđenje izvlači iz nepredvidljivosti i visoke emocionalne uzbuđenosti (kako je opisano u II. odjeljku), tada stabilni, predvidljivi obrasci zdravog pregovaranja u sukobu125 mogu djelovati "dosadno" ili manje privlačno pojedincima naviknutim na kaotičnije interakcije. Ako je pojedinac psihološki "navučen" na uspone i padove drame, odmjereniji procesi zdravog rješavanja sukoba mogli bi mu nedostajati istaknutog emocionalnog naboja koji je počeo povezivati sa značajnom relacijskom interakcijom. To stvara prepreku dugoročnom zdravlju veze, jer se izbjegavaju ili omalovažavaju procesi koji su ključni za njezino održavanje i produbljivanje.
Unatoč povremenoj privlačnosti intenzitetu, dugoročno zadovoljstvo i blagostanje u vezama snažno su povezani s emocionalnom sigurnošću, povjerenjem i predanošću, a ne stalnom "dramom".133 Sigurna privrženost, koja se razvija kroz dosljedne i responzivne interakcije, temelj je za takvu sigurnost.47
Povjerenje se gradi na ranjivosti, dosljednosti, integritetu i emocionalnoj responzivnosti partnera; ono je esencijalno za osjećaj sigurnosti i duboku povezanost.141 Predanost, koja proizlazi iz zadovoljstva vezom, uloženih resursa i percipiranog nedostatka boljih alternativa, potiče pro-relacijska ponašanja i doprinosi stabilnosti veze.145
Longitudinalne studije pokazuju da, iako početna strast može s vremenom izblijedjeti, trajna ljubav uključuje aktivaciju ne samo područja mozga povezanih s nagradom i motivacijom, već i kognitivnih područja povezanih sa složenim razumijevanjem i anticipacijom partnerovih potreba.137 Ovo sugerira da zrele, stabilne veze karakterizira dublja, kognitivno obogaćena povezanost, a ne samo prolazni intenzitet.
Društveni i medijski naglasak na "iskri" ili početnoj intenzivnoj strasti u vezama9 može nenamjerno обезvrijediti tiši, kontinuirani rad na izgradnji emocionalne sigurnosti i povjerenja.141 To bi moglo dovesti do toga da neki pojedinci prerano napuste potencijalno stabilne veze kada početna "drama" ili intenzitet izblijede, pogrešno tumačeći to kao gubitak ljubavi. Kultura i mediji često ističu "ljubav na prvi pogled" i intenzivnu početnu privlačnost.9 Nova ljubav, potaknuta dopaminom, doista je intenzivna.19 Međutim, dugoročno zadovoljstvo temelji se na sigurnosti, povjerenju i predanosti.133 Ako pojedinci izjednačavaju ljubav isključivo s početnom intenzivnom, ponekad burnom fazom, mogu prirodni prijelaz u stabilniju, sigurniju ljubav19 protumačiti kao znak da veza propada ili je postala "dosadna". To ih može navesti da traže "uzbuđenje" nove drame negdje drugdje, umjesto da ulažu u razvoj dublje, sigurnije privrženosti.
| Fokus u odabiru partnera | Povezane osobine/ponašanja partnera | Temeljni psihološki pokretači | Tipični dugoročni ishodi veze | Ključni potkrepljujući izvori (ID-jevi) |
|---|---|---|---|---|
| Fokus na stabilnost/sigurnost | Pouzdanost, dosljednost, emocionalna dostupnost, ljubaznost, predanost, dobre komunikacijske vještine, spremnost na ulaganje. | Potreba za sigurnom privrženošću, dugoročnim blagostanjem, predvidljivošću, povjerenjem, emocionalnom podrškom. | Veće zadovoljstvo vezom, manji broj sukoba, bolji mentalno i fizičko zdravlje, dugotrajnost veze. | 47 |
| Fokus na intenzitet/novost | Uzbudljivost, nepredvidljivost, karizma, dominantnost, fizička privlačnost (ponekad povezana s "rizičnim" osobinama), strastvenost, spontanost. | Dopaminergički sustav nagrađivanja (traženje novosti i uzbuđenja), "zadovoljstvo neizvjesnosti", potencijalna pogrešna atribucija uzbuđenja, evolucijski signali "dobrih gena" (osobito kratkoročno), potraga za senzacijama. | Često kraće trajanje veze, veća vjerojatnost sukoba i nestabilnosti, potencijal za traumatsko vezivanje, emocionalna iscrpljenost, niže dugoročno zadovoljstvo ako nedostaje stabilnosti. | 16 |
Analiza teze "Psihologija 'Sumraka': Zašto žene vole dramu" otkriva da je ona utemeljena na rodnom stereotipu, a ne na čvrstim znanstvenim dokazima. Privlačnost intenzivnim, nepredvidivim ili "dramatičnim" odnosima nije inherentno ženska karakteristika, već složen psihološki fenomen koji može utjecati na pojedince oba spola, ovisno o spletu neurobioloških, bihevioralnih, kognitivnih, osobnih, evolucijskih, psihodinamskih i ponekad kliničkih čimbenika.
Pokazalo se da neurobiološki mehanizmi, poput dopaminskog sustava nagrađivanja, snažno reagiraju na novost i neizvjesnost, čineći "potjeru" ili nepredvidivost intrinzično uzbudljivom.16 Bihevioralni principi, posebice intermitentno potkrepljenje, mogu stvoriti snažne, gotovo ovisničke veze s partnerima koji nude nekonzistentnu pažnju ili afekciju, što je temelj traumatskog vezivanja.26 Kognitivni procesi poput pogrešne atribucije uzbuđenja mogu dovesti do toga da se anksioznost ili strah pogrešno protumače kao strast38, dok emocionalno istaknuti (iako potencijalno negativni) događaji mogu neproporcionalno zaokupiti pažnju.40
Individualne razlike igraju ključnu ulogu. Stilovi privrženosti, osobito anksiozni, mogu predisponirati pojedince za traženje intenziteta kao potvrde.51 Osobine ličnosti poput visoke potrage za senzacijama70 ili, u slučaju partnera, osobina Mračne trijade54, mogu doprinijeti privlačnosti ili stvaranju "dramatičnih" dinamika. Evolucijske perspektive, poput hipoteze o "dobrim genima", nude objašnjenje zašto bi se, osobito u kratkoročnim kontekstima, mogli preferirati partneri koji signaliziraju genetsku kvalitetu kroz dominantnost ili rizično ponašanje, unatoč potencijalnoj nestabilnosti.62 Psihodinamski mehanizmi, kao što je ponavljajuća prisila, mogu nesvjesno voditi pojedince ka ponovnom proživljavanju neriješenih trauma kroz odabir partnera koji repliciraju prošle nezdrave obrasce.91 Konačno, klinička stanja ili izražene crte ličnosti (npr. BPD, HPD) mogu se manifestirati kroz kronično nestabilne i konfliktne odnose.99 Važno je naglasiti da ovi faktori često djeluju u interakciji, stvarajući složenu mrežu utjecaja.
Ovaj izvještaj dosljedno osporava ideju da "žene vole dramu" kao inherentnu rodnu osobinu. Takvi stereotipi ne samo da su znanstveno neutemeljeni, već mogu biti i štetni, jer zamagljuju stvarnu kompleksnost ljudskih odnosa i individualnih potreba. Istraživanja čak sugeriraju da muškarci mogu imati veću psihološku ovisnost o romantičnim vezama radi emocionalne podrške.116 Razlike u emocionalnom izražavanju i stilovima rješavanja sukoba češće su rezultat socijalizacije i rodnih uloga nego bioloških imperativa.119
Istinska agencija u odabiru partnera88 podrazumijeva razvijanje svijesti o različitim, često nesvjesnim psihološkim i potencijalnim evolucijskim utjecajima – poput dopaminom vođene potrage za novitetom, "zamki" intermitentnog potkrepljenja, ponavljajućih prisila ili signala "dobrih gena". Prepoznavanje vlastitih obrazaca, stilova privrženosti, traumatskih odgovora i crta ličnosti prvi je korak. Razumijevanje zašto "drama" može djelovati privlačno (npr. jer pruža dopaminski "udar", jer se osjeća poznato zbog prošlih trauma) omogućuje pojedincima da donose svjesnije odluke koje su usklađene s dugoročnim blagostanjem i zdravljem u odnosima135, umjesto da budu pasivno vođeni tim utjecajima.
Ključno je razlikovati zdravu strast i intenzitet od destruktivne drame i nestabilnosti.152 Dok sukob može biti konstruktivan i poticati rast kada se njime upravlja na zdrav način125, kronična drama, manipulacija i emocionalna nesigurnost dugoročno su štetni. Davanje prioriteta emocionalnoj sigurnosti, povjerenju i konstruktivnom rješavanju sukoba temelji su za ispunjavajuće i trajne veze.131
Kritički pristup popularnoj psihologiji153 te pojednostavljenim i često manipulativnim teorijama privlačnosti koje se nalaze u PUA (eng. Pick-Up Artist) ili "Red Pill" zajednicama155 od suštinske je važnosti. Takvi narativi često nude deterministička ili iskrivljena "objašnjenja" privlačnosti koja mogu zamagliti dublje, nijansiranije psihološke stvarnosti i ometati istinsku samosvijest te razvoj zdravih odnosa. Znanstveno utemeljena analiza, kakvu ovaj izvještaj nastoji pružiti, nudi kompleksniju, ali i osnažujuću alternativu.
Evolucijska psihologija pruža vrijedne uvide u podrijetlo nekih preferencija pri odabiru partnera, no često daje prioritet reproduktivnom uspjehu nauštrb individualnog blagostanja ili sreće.83 Neuroznanstvena perspektiva također sugerira da je mozak primarno usmjeren na preživljavanje i reprodukciju, a ne nužno na održavanje trajne sreće.17 Međutim, humanističke i egzistencijalne psihološke perspektive naglašavaju da su smisao, rast i autentična povezanost ključni za ispunjen ljudski život.160 Stoga je potreban holističkiji pogled koji integrira evolucijske pritiske s psihološkom potrebom za blagostanjem, sigurnošću i osobnim rastom unutar odnosa.
U konačnici, razumijevanje "psihologije 'Sumraka'" i navodne sklonosti "drami" zahtijeva pomak od pojednostavljenih rodnih stereotipa prema nijansiranoj analizi složenih psiholoških sila koje oblikuju ljudsku privlačnost i odnose. Cilj nije potvrditi zašto "žene vole dramu", već razumjeti kako i zašto pojedinci mogu biti privučeni intenzitetu, te kako mogu svjesnije navigirati tim privlačnostima prema izgradnji zdravijih i ispunjenijih veza.