Utjecaj medija na percepciju i dinamiku romantičnih veza: Normalizacija drame i nerealna očekivanja

Uvod

Društveni narativi o ljubavi i partnerskim odnosima duboko su ukorijenjeni u kulturi, a mediji igraju ključnu ulogu u njihovom oblikovanju, pojačavanju i širenju. Posebice u popularnoj kulturi, romantične veze često se prikazuju kroz prizmu intenziteta, konflikta i drame. Takvi prikazi, iako mogu služiti narativnoj napetosti, potencijalno utječu na percepciju publike o tome što čini "normalnu" ili čak "poželjnu" vezu. Ovo poglavlje istražuje kako medijski sadržaji, od tradicionalnih formata poput filma i televizije do novijih platformi poput društvenih mreža, doprinose romantiziranju, normalizaciji ili glorifikaciji dramatičnih dinamika u vezama, oblikuju očekivanja pojedinaca te potencijalno utječu na njihovo ponašanje u stvarnim odnosima. Analizirat će se uloga medijskih scenarija, teorijski okviri poput teorije kultivacije i socijalno-kognitivne teorije, utjecaj glumljenih emocija i narativa o likovima, te širi kulturni fenomeni poput globalnog utjecaja medijskih proizvoda.

Medijski scenariji i oblikovanje percepcije veza

Naše razumijevanje emocija i očekivanih ponašanja u vezama uvelike je oblikovano "arhetipovima odnosa" i "društvenim scenarijima" koje kontinuirano usvajamo iz medijskog okruženja – filmova, televizijskih serija, glazbenih spotova i sadržaja na društvenim mrežama. Društveni narativi, često pojačani i oblikovani medijskim prikazima, igraju značajnu ulogu u romantiziranju, normalizaciji ili čak glorifikaciji "dramatičnih" dinamika unutar romantičnih veza. Ljubav se u popularnoj kulturi nerijetko prikazuje kao inherentno intenzivno, turbulentno i konfliktno iskustvo. Ovo može dovesti do toga da publika, osobito mlađa, zamijeni istinsku strast s destruktivnim sukobom ili emocionalnom nestabilnošću (Segrin & Nabi, 2002). Ovi medijski scenariji često nesvjesno diktiraju kako pojedinci interpretiraju, iniciraju i provode romantična ponašanja te što smatraju "normalnim" ili čak poželjnim unutar partnerskog odnosa (Segrin & Nabi, 2002).

Mediji, u svim svojim oblicima, imaju formativnu ulogu u kultiviranju očekivanja o romantičnim vezama, koja su ponekad izrazito nerealna i mogu postaviti temelje za buduća razočaranja ili toleriranje nezdravih obrazaca (Segrin & Nabi, 2002; Uplift Psychotherapy Center, b.d.). Često se sukob, ljubomora, posesivnost i intenzivna drama prikazuju kao središnji elementi narativne napetosti, ključni za angažman publike. U kontekstu zapadnog društva, gdje su toksični obrasci ponašanja u vezama zabrinjavajuće prisutni – primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama značajan postotak žena i muškaraca doživljava fizičko nasilje, seksualno nasilje ili uhođenje od strane intimnog partnera, a gotovo polovica doživljava psihološku agresiju (The Hotline, b.d.; Casale i sur., 2022) – medijsko normaliziranje ili glorificiranje dramatičnih, konfliktnih i potencijalno toksičnih dinamika postaje dodatno problematično (Garcia, 2024; The SAFE Alliance, b.d.).

Teorijski okviri: Kultivacija i socijalno učenje

Teorija kultivacije sugerira da dugotrajna izloženost određenim medijskim prikazima može postupno oblikovati percepciju gledatelja o stvarnom svijetu, uključujući i percepciju o tome kako bi veze trebale izgledati (Gerbner i sur., 2002, kako navodi Fine, 2012). Ako mediji konzistentno prikazuju dramatične svađe koje završavaju strastvenim pomirenjem, gledatelji mogu početi vjerovati da je takav ciklus norma ili čak pokazatelj duboke ljubavi (De Souza & Sherry, 2006). Istraživanja ukazuju da gledatelji određenih žanrova, poput romantičnih programa ili sapunica, mogu razviti idealizirana i često neostvariva očekivanja od braka i partnerskih odnosa (Segrin & Nabi, 2002). Različiti žanrovi mogu naglašavati različite aspekte veza; primjerice, komedije često prikazuju učestalije (iako ponekad negativne) obrasce održavanja veza, dok se drame mogu više usredotočiti na negativne aspekte poput preljuba, razvoda ili intenzivnih emocionalnih ucjena (Punyanunt-Carter, b.d.; Signorielli, 1991). Prekomjerna konzumacija televizijskog sadržaja, posebice onog koji obiluje nerealnim prikazima veza, može dovesti do formiranja pretjerano optimističnih ("sve će biti kao na filmu") ili, pak, ciničnih i konfliktnih očekivanja od veza (De Souza & Sherry, 2006; Osborn, 2012).

Socijalno-kognitivna teorija Alberta Bandure dodatno pojašnjava ovaj utjecaj, navodeći da ljudi uče promatranjem i modeliranjem ponašanja koja vide u medijima (Bandura, 1977; Bandura, 2001, kako navodi Punyanunt-Carter, b.d.). Ako se likovi koji sudjeluju u dramatičnim ili čak toksičnim vezama prikazuju kao privlačni, poželjni ili na kraju nagrađeni (npr. "osvajanjem" partnera unatoč lošem ponašanju), publika može internalizirati ta ponašanja kao prihvatljiva ili učinkovita (Ferris i sur., 2007). Izloženost različitim žanrovima fikcije korelira s različitim uvjerenjima o vezama; primjerice, konzumenti romantičnog žanra mogu snažnije podržavati uvjerenje da su spolovi inherentno različiti, što može hraniti stereotipe i otežavati stvarno razumijevanje partnera (Segrin & Nabi, 2002). Ovaj proces učenja i internalizacije medijskih narativa dovodi do postupnog prijenosa medijskih scenarija u stvarne veze, gdje pojedinci nesvjesno usvajaju i repliciraju ponašanja i očekivanja viđena na ekranu (DergiPark, b.d.; Nguyen, b.d.). Mediji tako ne samo da odražavaju postojeće kulturne norme, već ih aktivno oblikuju i potiču njihovo usvajanje u svakodnevnim interakcijama.

Glumljene emocije kao mjerilo i narativi o likovima

Problematičan aspekt medijskog utjecaja leži i u načinu na koji prikazane, često hiperbolizirane ili stilizirane emocije likova postaju referentna točka za procjenu autentičnosti i intenziteta stvarnih osjećaja u partnerskim odnosima. Kontinuirana izloženost dramatičnim izljevima bijesa, strastvenim pomirenjima ili grandioznim romantičnim gestama na ekranu može stvoriti nerealna očekivanja o tome kako "prava" ljubav ili sukob trebaju izgledati. Pojedinci mogu početi uspoređivati suptilnije, kompleksnije i često manje teatralne manifestacije emocija svojih stvarnih partnera s idealiziranim ili dramatiziranim prikazima, što dovodi do osjećaja razočaranja, neadekvatnosti ili sumnje u iskrenost partnerovih osjećaja ako oni ne odgovaraju medijski postavljenom "standardu" intenziteta.

Nadalje, narativi koji se pletu oko karakternih osobina popularnih medijskih likova, koje utjelovljuju glumci, mogu značajno doprinijeti normalizaciji ili čak romantizaciji problematičnih ponašanja. Kada se likovi s toksičnim osobinama – poput pretjerane ljubomore, posesivnosti, manipulativnosti ili emocionalne nedostupnosti – prikazuju kao karizmatični, "neshvaćeni buntovnici" ili kao dio uzbudljive, "strastvene" dinamike, publika može početi percipirati te osobine kao manje štetne ili čak privlačne. Proces identifikacije s likovima ili glumcima koji ih portretiraju (fenomen parasocijalnih odnosa također može igrati ulogu; npr. Beard i sur., 2024) može dovesti do internalizacije ovih narativa. Ako se takvi likovi, unatoč svojim manama ili štetnom ponašanju, na kraju priče nagrađuju ljubavlju ili uspjehom, šalje se poruka da su takve osobine prihvatljive ili čak poželjne u potrazi za romantičnim ispunjenjem. Ovo može otežati prepoznavanje toksičnih obrazaca u stvarnim vezama i smanjiti otpor prema ulasku ili ostanku u takvim odnosima, jer su medijski narativi već "omekšali" percepciju štetnosti takvih karakternih crta.

Utjecaj digitalnih medija i "kalifornizacija" kulture veza

Ovaj medijski utjecaj ključan je i u stvaranju suvremene dating kulture. S razvojem i ekspanzijom digitalnih platformi i društvenih medija, način na koji pojedinci započinju i održavaju romantične odnose značajno se promijenio. Mediji i društvene mreže postali su primarni izvori informacija i modela ponašanja za upoznavanje i izlaske (DergiPark, b.d.; Strategic Psychology Canberra, b.d.). Prikazi "uspješnog" udvaranja, očekivanja od prvog spoja, pa čak i norme vezane uz komunikaciju unutar veze (poput brzine odgovaranja na poruke ili objavljivanja statusa veze) često su diktirani medijskim sadržajem i viralnim trendovima (Healing Hearts of Indy, Inc., b.d.; The SAFE Alliance, b.d.). To može dovesti do površnih interakcija, nerealnih očekivanja i pritiska na "izvedbu" veze za online publiku, umjesto fokusiranja na autentičnu povezanost (Uplift Psychotherapy Center, b.d.).

Fenomen koji se može promatrati kao širi kontekst ovog medijskog utjecaja, posebice onog koji dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država i Hollywooda, ponekad se metaforički naziva "kalifornizacijom" društva (Reddit, 2017; Shynkaruk & Moroz, 2019). Iako se izvorni pojam odnosio na širenje određenih aspekata kalifornijskog načina života, u kontekstu medija može se tumačiti kao globalno širenje specifičnih kulturnih normi, vrijednosti i očekivanja oblikovanih američkom (često holivudskom) produkcijom (Fiveable, b.d.; Shynkaruk & Moroz, 2019). Kroz filmove, serije i popularnu glazbu, narativi o ljubavi, vezama, uspjehu i životnom stilu prenose se diljem svijeta, utječući na lokalne kulture i percepcije (Carrina Hampton, b.d.; Fiveable, b.d.). U kontekstu veza, to može značiti usvajanje dramatiziranih, idealiziranih ili ponekad toksičnih obrazaca ponašanja kao "normalnih" ili poželjnih, jer su konzistentno prikazani u globalno dostupnim medijima. Hollywoodski prikazi ljubavi često postavljaju nerealne standarde, potičući pojedince da uspoređuju svoje odnose s fikcionaliziranim savršenstvom, što može dovesti do nezadovoljstva i osjećaja neadekvatnosti (Carrina Hampton, b.d.). Na taj način, "kalifornizacija" kroz medije doprinosi homogenizaciji određenih kulturnih očekivanja o vezama na globalnoj razini, često pojačavajući sklonost prema drami i intenzitetu nauštrb stabilnosti i zdravih obrazaca.

Zaključak i psihološke implikacije

Medijsko prikazivanje "drame" kao središnjeg, pa čak i neophodnog elementa romanse ne samo da oblikuje očekivanja publike, već može i nenamjerno ojačati same psihološke mehanizme (poput intermitentnog potkrepljenja ili privlačnosti novosti i intenziteta) koji pojedince mogu navesti da traže ili ostaju u turbulentnim vezama. Uspostavljanje glumljenih emocija kao standarda za procjenu stvarnih osjećaja i normalizacija toksičnih karakternih crta kroz privlačne likove dodatno kompliciraju situaciju. Ako mediji kontinuirano normaliziraju, uljepšavaju ili čak slave ishode takvih psiholoških mehanizama i problematičnih osobina – prikazujući, primjerice, nepredvidivog ili manipulativnog partnera kao uzbudljivog i strastvenog, a ne kao izvor stresa i nesigurnosti – pojedinci bi mogli postati podložniji tim mehanizmima u vlastitim životima. Mogli bi teže prepoznati te obrasce kao potencijalno nezdrave ili bi mogli umanjivati njihovu štetnost, vjerujući da je "prava ljubav" upravo takva – puna uspona, padova i intenzivnih emocionalnih oluja. Time se stvara potencijalna povratna sprega gdje mediji ne samo da odražavaju određene kulturne narative, već ih aktivno i pojačavaju, utječući na temeljne psihološke sklonosti i oblikujući percepciju onoga što čini "poželjnu" ili "normalnu" vezu. Razumijevanje ovih procesa ključno je za razvoj medijske pismenosti i kritičkog promišljanja o utjecaju popularne kulture na intimne odnose.

Reference

Bandura, A. (1977). Social learning theory. Prentice Hall.
Beard, K. S., Wood, C. C., Chamberlin, D. C., Sargent, K. A., Branch, S. E., & Lepp, G. A. (2024). Exploring Parasocial Relationships in Committed Individuals. Psychology of Popular Media. Unaprijed objavljeno online. https://doi.org/10.1037/ppm0000518
Carrina Hampton. (b.d.). Exploring the Cinematic Tapestry of Love: Hollywood's Influence on Modern Relationships. Carrina Hampton. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://carrinahampton.com.au/...
Casale, S., Gemelli, F., Calosi, C., Giangrasso, B., & Fioravanti, G. (2022). Toxic Relationships: The Experiences and Effects of Psychopathy in Romantic Relationships. International Journal of Environmental Research and Public Health, 19(19), 12757. https://doi.org/10.3390/ijerph191912757
De Souza, R., & Sherry, J. L. (2006, lipanj). Watching television saturated with romantic conflict: Cultivating expectations about real-life romantic relationships [Izlaganje na konferenciji]. Godišnji sastanak International Communication Association, Dresden, Njemačka.
DergiPark. (b.d.). How the internet and social media affect and shapes romantic relations. DergiPark. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://dergipark.org.tr/...
Ferris, A. L., Smith, S. W., Greenberg, B. S., & Smith, S. L. (2007). The reel romance: How reality television influences adolescents' thoughts about relationships. Journal of Communication, 57(3), 437-455. https://doi.org/10.1111/j.1460-2466.2007.00352.x
Fine, M. A. (2012). Examining the association between exposure to television portraying interpersonal conflict and the use of controlling behaviors in romantic relationships [Neobjavljeni magistarski rad]. University of North Carolina at Greensboro.
Fiveable. (b.d.). Hollywood's influence on American culture - (California History). Fiveable. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://library.fiveable.me/...
Garcia, I. R. (2024, 24. ožujka). Love or manipulation? Glorifying toxic relationships in the media. The Statesman. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://sbstatesman.com/...
Healing Hearts of Indy, Inc. (b.d.). 7 Impacts of Social Media on Relationships. Healing Hearts of Indy, Inc. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://healingheartsofindy.com/...
Nguyen, K. T. (b.d.). The Association Between Social Media Use and Romantic Relationship Outcomes [Neobjavljeni magistarski rad]. University of Twente. Preuzeto 12. svibnja 2025. s http://essay.utwente.nl/...
Osborn, C. J. (2012). When TV and marriage meet: A social exchange analysis of the impact of television viewing on marital satisfaction and commitment. Journal of Broadcasting & Electronic Media, 56(2), 281-297. https://doi.org/10.1080/08838151.2012.678505
Punyanunt-Carter, N. M. (b.d.). Media Portrayals of Romantic Relationship Maintenance: A Content Analysis of Relational Maintenance Behaviors on Prime-Time Television. ResearchGate. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://www.researchgate.net/...
Reddit. (2017, 29. listopada). The meaning behind Californication [Online forum post]. Reddit. https://www.reddit.com/...
Segrin, C., & Nabi, R. L. (2002). Does television viewing cultivate unrealistic expectations about marriage? Journal of Communication, 52(2), 247–263. https://doi.org/10.1111/j.1460-2466.2002.tb02543.x
Shynkaruk, V., & Moroz, O. (2019). POPULAR TERMS OF AMERICAN MEDIA DISCOURSE. THE CASE OF CALIFORNICATION. Advanced Linguistics, (4), 84-90. https://doi.org/10.20535/2617-5339.2019.4.189070
Signorielli, N. (1991). A sourcebook on children and television. Greenwood Press.
Strategic Psychology Canberra. (b.d.). Media and Relationships. Strategic Psychology Canberra. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://strategicpsychology.com.au/...
The Hotline. (b.d.). Domestic Violence Statistics. The Hotline. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://www.thehotline.org/...
The SAFE Alliance. (b.d.). Influencer Culture and Toxic Relationships: Spotting Red Flags Online. The SAFE Alliance. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://www.safeaustin.org/...
Uplift Psychotherapy Center. (b.d.). Overcoming Social Media's Impact on Your Relationship. Uplift Psychotherapy Center. Preuzeto 12. svibnja 2025. s https://www.upliftpsychotherapy.net/...