Laboratorijski testovi predstavljaju nezamjenjiv alat u suvremenoj medicini, a njihova uloga u psihijatriji, iako specifična, od iznimne je važnosti za sveobuhvatnu skrb o pacijentima. Iako se dijagnoza psihijatrijskih poremećaja primarno temelji na detaljnoj kliničkoj procjeni simptoma i znakova, psihosocijalnoj anamnezi te pregledu mentalnog stanja1, laboratorijska dijagnostika pruža ključnu potporu u nekoliko domena. Psihijatrijski poremećaji su multifaktorijalne prirode, rezultat složene interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika. U tom kontekstu, laboratorijski nalazi pomažu u rasvjetljavanju biološke komponente, prvenstveno kroz isključivanje organskih uzroka koji mogu imitirati ili pogoršati psihijatrijske simptome.
Jedna od temeljnih uloga laboratorijskih testova u psihijatriji jest identifikacija ili isključivanje somatskih bolesti koje se mogu manifestirati psihijatrijskim simptomima. Brojna tjelesna stanja, poput endokrinih poremećaja (npr. bolesti štitnjače), metaboličkih disbalansa, nutritivnih deficita (npr. anemija), infekcija ili neuroloških bolesti, mogu uzrokovati ili značajno doprinijeti kliničkoj slici koja nalikuje primarnom psihijatrijskom poremećaju.3 Stoga je sveobuhvatna medicinska procjena, koja uključuje i ciljane laboratorijske pretrage, neophodna, osobito u hitnim stanjima.4
Nadalje, laboratorijski testovi su neophodni u praćenju psihofarmakoterapije. Mnogi psihofarmaci mogu imati nuspojave koje se očituju promjenama u laboratorijskim nalazima (npr. oštećenja jetrene funkcije, hematološki poremećaji). Redovito praćenje omogućuje rano otkrivanje nuspojava i prilagodbu terapije.5
Rastuća svijest o biološkim osnovama psihijatrijskih poremećaja dodatno naglašava relevantnost laboratorijskih testova. Istraživanja ukazuju na ulogu određenih bioloških markera (npr. upalni parametri, kortizol)6, iako većina još nije za rutinsku dijagnostičku primjenu. Unatoč važnosti, ne postoji univerzalni konsenzus za "rutinsko" laboratorijsko testiranje svih psihijatrijskih pacijenata4; nužan je individualizirani pristup.
Inicijalna laboratorijska obrada psihijatrijskih pacijenata ima za cilj procijeniti opće zdravstveno stanje, identificirati moguće organske uzroke psihijatrijskih simptoma te osigurati sigurnu primjenu psihofarmakoterapije. Opće preporuke nalažu osnovne laboratorijske testove prije početka liječenja psihofarmacima: kompletnu krvnu sliku (KKS), osnovne biokemijske testove (glukoza, elektroliti) te procjenu jetrenog statusa (AST, ALT).5
U hitnim psihijatrijskim stanjima, pristup je usmjereniji i temelji se na kliničkoj sumnji.4 Korisnost opsežnog rutinskog probira svih pacijenata je kontroverzna, a odluka ovisi o kliničkoj prezentaciji.4 Postoji potreba za boljom edukacijom nepsihijatrijskog osoblja o relevantnim medicinskim stanjima za isključivanje.4
| Test | Indikacije/Razlog za testiranje | Učestalost preporučenog testiranja |
|---|---|---|
| Kompletna krvna slika (KKS) | Procjena općeg zdravstvenog stanja, otkrivanje anemije, infekcije; praćenje hematoloških nuspojava nekih lijekova (npr. klozapin) | Prije početka terapije; periodično prema kliničkoj potrebi ili specifičnim smjernicama za lijek 5 |
| Jetreni enzimi (AST, ALT, GGT) | Procjena jetrene funkcije; praćenje hepatotoksičnosti lijekova (npr. agomelatin) | Prije početka terapije; periodično prema kliničkoj potrebi ili specifičnim smjernicama za lijek 5 |
| Urea, Kreatinin | Procjena bubrežne funkcije, posebno važno kod lijekova koji se izlučuju bubrezima (npr. litij) | Prije početka terapije; periodično, osobito kod primjene nefrotoksičnih lijekova 5 |
| Glukoza u krvi | Probir na dijabetes melitus, praćenje metaboličkih nuspojava nekih antipsihotika | Prije početka terapije; periodično, osobito kod primjene lijekova s rizikom za metabolički sindrom |
| Elektroliti (Na, K, Cl) | Procjena ravnoteže elektrolita, važno kod određenih stanja i lijekova (npr. diuretici, litij) | Prije početka terapije; periodično prema kliničkoj potrebi |
| TSH (Tireotropni hormon) | Probir na poremećaje funkcije štitnjače (mogu imitirati psihijatrijske simptome); obavezno prije uvođenja litija | Prije početka terapije (osobito litijem); periodično prema kliničkoj potrebi 5 |
| Lipidogram (Kolesterol, Trigliceridi) | Procjena kardiovaskularnog rizika; praćenje metaboličkih nuspojava nekih antipsihotika | Prije početka terapije (osobito određenim antipsihoticima); periodično |
| EKG (Elektrokardiogram) | Procjena srčane funkcije, posebno važno prije uvođenja lijekova s potencijalnim kardiotoksičnim učinkom (npr. neki antipsihotici, triciklički antidepresivi) | Prije početka terapije određenim lijekovima; prema kliničkoj indikaciji |
Napomena: Učestalost i opseg testiranja mogu varirati ovisno o specifičnom lijeku, kliničkoj slici pacijenta, komorbiditetima i važećim lokalnim smjernicama.
Kortizol, steroidni hormon nadbubrežne žlijezde, igra središnju ulogu u odgovoru na stres.6 Dugotrajno povišene razine kortizola povezuju se s povećanim rizikom za anksiozne poremećaje i depresiju, te mogu uzrokovati simptome poput "moždane magle", problema s pamćenjem i spavanjem.6 Niske razine također mogu negativno utjecati na mentalno zdravlje.6 Disregulacija HPA osi je prepoznata kod mnogih psihijatrijskih poremećaja. Interpretacija razine kortizola zahtijeva oprez zbog cirkadijalne varijabilnosti i utjecaja brojnih faktora.6
| Stanje (razina kortizola) | Mogući psihijatrijski simptomi | Ostali relevantni tjelesni simptomi | Napomena o laboratorijskom nalazu |
|---|---|---|---|
| Povišen kortizol | Anksioznost, depresija, razdražljivost, promjene raspoloženja, "moždana magla", poteškoće s pamćenjem i koncentracijom, problemi sa spavanjem (nesanica) 6 | Povećanje tjelesne težine (osobito abdominalno), povišen krvni tlak, povišen šećer u krvi, oslabljen imunitet, probavni problemi, umor 6 | Razine kortizola u krvi, urinu ili slini mogu biti povišene. Potrebno je uzeti u obzir cirkadijalni ritam. Kušingov sindrom je rijedak.6 |
| Snižen kortizol | Umor, nedostatak energije, anksioznost (osobito kod muškaraca), depresivno raspoloženje, smanjena motivacija 6 | Gubitak tjelesne težine, nizak krvni tlak, hipoglikemija, bolovi u mišićima i zglobovima, gubitak mišića (kod muškaraca) 6 | Razine kortizola u krvi, urinu ili slini mogu biti snižene. Adisonova bolest je primarna adrenalna insuficijencija.6 |
Napomena: Referentni intervali za kortizol variraju. Dijagnoza zahtijeva sveobuhvatnu procjenu.
Jetreni enzimi (AST, ALT, GGT) ključni su pokazatelji integriteta jetrenih stanica. Preporučuje se testiranje prije početka psihofarmakoterapije.5 Mnogi psihofarmaci mogu utjecati na funkciju jetre i uzrokovati oštećenje jetre uzrokovano lijekovima (DILI).13, 14 Redovito praćenje je važno, posebno kod lijekova s poznatim hepatotoksičnim potencijalom (npr. agomelatin).5
TSH je ključni regulator funkcije štitnjače. Poremećaji štitnjače (hipotireoza i hipertireoza) mogu se manifestirati simptomima koji oponašaju ili pogoršavaju primarne psihijatrijske poremećaje.7 Hipotireoza (obično povišen TSH) može uzrokovati depresiju, anksioznost, umor, kognitivne smetnje.7 Hipertireoza (obično snižen TSH) može izazvati nervozu, nemir, anksioznost.7 Testiranje TSH je ključno u diferencijalnoj dijagnostici i prije uvođenja lijekova poput litija.5
| Disfunkcija štitnjače | Tipični TSH nalaz (primarni poremećaj) | Česti psihijatrijski simptomi | Ostali prateći tjelesni simptomi |
|---|---|---|---|
| Hipotireoza | Povišen TSH | Depresija, anksioznost, umor, letargija, kognitivne smetnje 7 | Debljanje, opstipacija, osjetljivost na hladnoću, suha koža, lomljiva kosa 18 |
| Hipertireoza | Snižen TSH | Anksioznost, nervoza, nemir, razdražljivost, napadi panike, nesanica 7 | Gubitak tjelesne težine, palpitacije, tremor, intolerancija topline, pojačano znojenje |
Napomena: Navedeni TSH nalazi odnose se na primarne poremećaje. Dijagnoza zahtijeva kliničku procjenu i često dodatne pretrage.
KKS pruža važne informacije o krvnim stanicama.21 U psihijatrijskoj praksi, KKS pomaže u otkrivanju anemije (simptomi mogu imitirati depresiju).24 Parametri leukocitne loze mogu ukazivati na infekcije ili upalne procese, a novija istraživanja povezuju upalu s depresijom.8, 26 Praćenje KKS je ključno kod primjene određenih psihofarmaka poput klozapina zbog rizika od agranulocitoze.27 Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu utjecati na funkciju trombocita i povećati rizik od krvarenja.33
| Parametar KKS | Mogući psihijatrijski značaj/Interpretacija | Lijekovi koji često zahtijevaju praćenje KKS |
|---|---|---|
| Eritrociti, Hemoglobin (Hb), Hematokrit (Ht) | Otkrivanje anemije (simptomi mogu imitirati depresiju/anksioznost, npr. umor, slabost) 24 | Rijetko direktno, osim ako lijek ne uzrokuje supresiju koštane srži ili krvarenje. |
| Leukociti (ukupni broj) | Leukocitoza: moguća infekcija, upala (povezanost s depresijom 8), stres, nuspojava lijeka. Leukopenija: moguća supresija koštane srži, nuspojava lijeka. | Klozapin (rizik agranulocitoze/neutropenije).27 Neki drugi antipsihotici i stabilizatori raspoloženja (manji rizik). |
| Diferencijalna krvna slika (DKS) | Neutropenija: visok rizik od infekcija (npr. kod klozapina). Eozinofilija: alergijske reakcije, rijetko nuspojava lijekova.31 | Klozapin (apsolutni broj neutrofila). |
| Trombociti | Trombocitopenija: povećan rizik od krvarenja (može biti nuspojava nekih lijekova, npr. valproata). Utjecaj SSRI-a na funkciju trombocita.33 | SSRI (funkcionalni utjecaj), valproat, karbamazepin. |
Napomena: Interpretacija nalaza KKS uvijek mora biti u kontekstu kliničke slike.
Laboratorijski nalazi igraju ključnu ulogu u razlučivanju primarnih psihijatrijskih poremećaja od stanja gdje su psihijatrijski simptomi posljedica somatske bolesti.3 Sveobuhvatan pregled i medicinska anamneza su neophodni.3 Kod kognitivnih poremećaja, mnemotehnički akronim VITAMINS pomaže u razmatranju širokog spektra uzroka.35 Poseban izazov su poremećaj sa somatskim simptomima (PSS) i somatoformni poremećaji, gdje "negativni" laboratorijski nalazi postaju dijagnostički važni.36, 37 Uloga C-reaktivnog proteina (CRP) kao markera upale sve se više istražuje kod depresije.9
| Psihijatrijska prezentacija | Mogući organski uzroci koje treba razmotriti | Relevantni laboratorijski testovi za isključivanje/potvrdu | Očekivani nalazi kod organskog uzroka (primjeri) |
|---|---|---|---|
| Depresivni simptomi | Hipotireoza, anemija, kronične infekcije, autoimune bolesti, DILI | TSH, fT4, KKS, feritin, vitamin B12, folati, CRP, jetreni enzimi | Povišen TSH (hipotireoza), snižen Hb/feritin (anemija), povišen CRP 7 |
| Anksioznost, napadi panike | Hipertireoza, hipoglikemija, nuspojave lijekova, apstinencijski sindromi | TSH, fT4, glukoza (GUK), testovi na droge, EKG | Snižen TSH (hipertireoza), niska glukoza 7 |
| Psihoza | Intoksikacija/apstinencija, metabolička encefalopatija, infekcije SŽS-a, autoimuni encefalitis | Toksikološki probir, elektroliti, urea, kreatinin, amonijak, jetreni enzimi, KKS, CRP | Pozitivan toksikološki nalaz, povišena urea/kreatinin/amonijak |
| Kognitivni pad, demencija | Hipotireoza, deficit B12/folata, neuroinfekcije (sifilis, HIV), (memo-VITAMINS 35) | TSH, vitamin B12, folati, serologija (sifilis, HIV), KKS, jetreni enzimi | Povišen TSH, snižen B12/folati, pozitivna serologija |
| Višestruke tjelesne tegobe bez jasnog organskog supstrata | Poremećaj sa somatskim simptomima, somatoformni poremećaj | Opsežna obrada usmjerena na isključivanje organskih bolesti | Tipično uredni nalazi koji ne objašnjavaju simptome 36 |
Napomena: Opseg laboratorijske obrade uvijek se prilagođava individualnoj kliničkoj slici.
Laboratorijski testovi imaju ključnu primjenu u vođenju i optimizaciji psihofarmakoterapije. To uključuje terapijsko praćenje razine lijekova (TDM) za lijekove s uskim terapijskim rasponom poput litija19, 39 i nekih antiepileptika (valproat, lamotrigin, karbamazepin) u određenim situacijama.40 Važni su za praćenje i prevenciju nuspojava, npr. KKS kod klozapina27 i jetreni enzimi kod agomelatina.5 Prilagodba doze je ključna kod pacijenata s oštećenjem jetre14 ili bubrega.41 Farmakogenomsko testiranje, koje analizira genetske varijacije utjecaja na metabolizam lijekova, sve je važniji alat za personalizaciju terapije.42
| Lijek | Laboratorijski test za praćenje | Preporučena učestalost praćenja | Ciljne terapijske razine (ako primjenjivo) | Ključne nuspojave koje se prate laboratorijski | Preporuke za prilagodbu doze |
|---|---|---|---|---|---|
| Litij | Razina litija u serumu, TSH, fT4, urea, kreatinin, elektroliti, Ca | Razina litija: početno češće (npr. svakih 4-6 dana), nakon stabilizacije svakih 3-6 mjeseci.39 TSH, bubrežna funkcija: svakih 6-12 mjeseci.19 | 0.6 - 1.2 mEq/L (akutna faza); 0.4 - 1.0 mEq/L (održavanje). Razine >1.5 mEq/L toksične.39 | Hipotireoza, oštećenje bubrega, hiperkalcemija. | Prema razini u serumu i kliničkom odgovoru. Smanjenje doze kod oštećenja bubrega. |
| Klozapin | KKS (leukociti, apsolutni broj neutrofila - ABN), jetreni enzimi, glukoza, lipidi, EKG | KKS: prije terapije, tjedno prvih 18 tjedana, zatim najmanje svaka 4 tjedna.27 Ostalo: prije terapije i periodično. | Nije primjenjivo za KKS (cilj ABN ≥2000/mm³ i L ≥3500/mm³ 27). | Agranulocitoza/neutropenija, metabolički sindrom, miokarditis. | Prekid terapije kod značajnog pada ABN/leukocita. |
| Agomelatin | Jetreni enzimi (AST, ALT) | Prije početka terapije, prije povišenja doze, te periodično (npr. nakon 3, 6, 12 i 24 tjedna).5 | Nije primjenjivo (cilj unutar referentnih vrijednosti). | Hepatotoksičnost. | Prekid terapije ako transaminaze >3x iznad gornje granice normale. |
| Valproat (stabilizator raspoloženja) | Razina valproata u serumu (TDM), KKS (trombociti), jetreni enzimi, amonijak (prema indikaciji) | TDM: prema kliničkoj potrebi. Jetreni enzimi i KKS: prije terapije i periodično, osobito u prvih 6 mjeseci. | 50 - 100 µg/mL (može varirati). | Hepatotoksičnost, trombocitopenija, hiperamonijemija. | Prilagodba doze prema razini i kliničkom odgovoru. Oprez kod oštećenja jetre. |
| Lamotrigin (stabilizator raspoloženja) | Razina lamotrigina u serumu (TDM - ograničena korist, prema indikaciji), KKS (rijetko) | TDM: individualno, npr. kod sumnje na interakcije, trudnoću.40 | Terapijski raspon manje definiran, često 3-15 µg/mL. | Ozbiljne kožne reakcije (ne prate se lab. testovima). Rijetko hematološke promjene. | Prilagodba doze ovisno o istovremenoj primjeni drugih lijekova. Farmakogenomika može pomoći.42 |
| SSRI (npr. fluoksetin, sertralin) | KKS (trombociti - funkcionalni utjecaj), Na (kod starijih, rizik hiponatrijemije) | Nije rutinsko praćenje razine. KKS i Na prema kliničkoj potrebi. | Nije primjenjivo za TDM u rutinskoj praksi. | Povećan rizik krvarenja (utjecaj na funkciju trombocita) 33, hiponatrijemija (SIADH). | Prilagodba doze prema kliničkom odgovoru. Farmakogenomika (CYP2D6, CYP2C19) može pomoći.42 |
Napomena: Ovo je sažeti prikaz. Uvijek je potrebno konzultirati detaljne upute o lijeku i relevantne kliničke smjernice. TDM = terapijsko praćenje lijekova.
Laboratorijska dijagnostika predstavlja integralni i sve značajniji dio suvremene psihijatrijske prakse. Iako se temeljna dijagnoza i dalje oslanja na kliničku procjenu1, laboratorijski testovi pružaju nezamjenjivu potporu.3 Ključ uspješne primjene leži u integrativnom pristupu. Budući pravci istraživanja usmjereni su prema identifikaciji specifičnijih biomarkera (npr. CRP9, genetski markeri8). Za kliničku praksu preporučuje se: kontinuirana edukacija, individualizirani pristup, multidisciplinarna suradnja, kritička interpretacija nalaza te etička razmatranja, posebno kod farmakogenomskog testiranja.42 Racionalna primjena laboratorijskih testova doprinosi boljim ishodima za pacijente.