2. Oblačenje u školi

> > jel smije skola formirat pravila oblacenja (nasa ima:'' Dostojno se > oblacite > > u skladu s pravilima javne ustanove'' na svakom kutu). Pa kaj nije > svejedno > > bas zato jer JE javna??? > > U civiliziranom svijetu postoje nekakva pravila kulturnog ponasanja pa > izmedju ostalog tu spada i oblacenje. Zadatak svake skole je da mlade ljude > privikava na to. |Djuro| Daj, Djuro, pliz, par rijeci o tome kaj bi za skolu bilo primjereno obuci. Mislim, najbolje da deca opet moraju nosit kute, ne? |Alisa| -- Zasto gledas na kute samo sa negativne strane? Imaju one jako puno i pozitivnih osobina: 1. stite odjecu od krede, bojica, gumica, ostecenih klupa... 2. pomazu u socijalnim kontaktima, medu djecom razlicitih socijalnih prilika. Neki bi rekli razlicitih staleza. 3. Daju vizualni identitet ucenika odredene skole. Kod nas je nazalost sramota biti u elitnoj skoli, stamota je biti nadareni ucenik, sramota je imati elitno obrazovanje i vrhunsko znanje. E PA TO NE SMIJE BITI SRAMOTA. Uostalom puno je zanimanja gdje se nose kute i slicna zastitna odjeca: mehanicari, alatnicari, medicinsko osoblje, ucitelji ... |Gordan| -- > Zasto gledas na kute samo sa negativne strane? > Imaju one jako puno i pozitivnih osobina: > 1. stite odjecu od krede, bojica, gumica, ostecenih klupa... šta te dijeca gadjaju kredom, bojicama, gumicama i ostecenim klupama? :) nhf |cempress| -- ... a narocito ostecenim klupama. :) |Gordan| -- > Zasto gledas na kute samo sa negativne strane? Zato sto ih ne volim nositi. Mrzim kad me netko uniformira. > Imaju one jako puno i pozitivnih osobina: > 1. stite odjecu od krede, bojica, gumica, ostecenih klupa... Dozvoli da ja odlucim smeta li me ak se userem s necim ili ne. Osim toga, pa nisam tak nespretna da se ukenjam s kredom, bojicom ili gumicom :)))) > 2. pomazu u socijalnim kontaktima, medu djecom razlicitih socijalnih > prilika. Neki bi rekli razlicitih staleza. Dzizs... koja glupost. Stite od razlika. I onda zvoni, zavrsi nastava, svi skinu kute. I kaj smo onda? > 3. Daju vizualni identitet ucenika odredene skole. Kod nas je nazalost > sramota biti u elitnoj skoli, stamota je biti nadareni ucenik, sramota je > imati elitno obrazovanje i vrhunsko znanje. E PA TO NE SMIJE BITI SRAMOTA. O cem ti brijes? Kod nas svi nose plave kute i te ne daju, da ga jebes, vizualni identitet. Ako govoris o jaknama koje klinci furaju u americkim filmovima (i to samo ak haklaju ragbi ili tak nekaj), onda ti moram reci da smo mi na drugom kontinentu. > Uostalom puno je zanimanja gdje se nose kute i slicna zastitna odjeca: > mehanicari, alatnicari, medicinsko osoblje, ucitelji ... Da, i? Btw, nema mi odurnijeg od ucitelja u kuti. Brrrr.... |Alisa| -- I onda lijepo ukinimo kute i uvedimo skolske uniforme! |Pavle| -- > U civiliziranom svijetu postoje nekakva pravila kulturnog ponasanja pa > izmedju ostalog tu spada i oblacenje. Zadatak svake skole je da mlade ljude > privikava na to. |Djuro| Definiraj "civilizirani svijet", molim lijepo! Definiraj i "kulturno ponasanje", ako ti nije problem... A ako ti nije mrsko, pokusaj definirati i "oblacenje". Jer, ako pod "pravilima kulturnog ponasanja" podrazumijevas ostatke viktorijanskih i austrougarskih prosvjetiteljskih floskula o suknjama do poda, kravatama, dugackim rukavima i uskrobljenoj odjeci, onda je sve to samo korak od prisiljavanja djevojaka da vezu kosu u repove... ma ne u repove, bolje je u cvrste pundje... ustvari, zasto ne bi nosile kvekerske kapice... ili, kad smo vec kod pokrivanja, bolje da odmah prekriju i lice... no cemu komplicirati, kada je najpametnije da zene i ne idu u skolu, nego sjede kod kuce i zvacu govedju kozu za opanke. Ne zaboravi da je i Inkvizicijom zadojena srednjevjekovna Europa bila civilizirana, te imala pravila kulturnog ponasanja. I oblacenja. I spaljivanja. I skola kojima je zadatak bio da mlade ljude privikavaju na sve to. Da pojasnim: skola je sve vise iskljucivo obrazovna ustanova, jer je odavno izgubila ulogu primarnog odgajatelja. Kako ce se tko odijevati i ponasati, stvar je kucnoga odgoja (i to djeteta do dobi od 6-7 godina, jer je kasnije besmisleno pokusavati preoblikovati vec formiran karakter, ukus i navike ). A posebice je besmisleno preodgajati i/ili kaznjavati pubertetliju zbog njegovih pokusaja identifikacije s uzorima. Jedini moguci rezultat takvih amputacionih zahvata u mladu psihu je -- otpor. |Doc| -- > Da pojasnim: skola je sve vise iskljucivo obrazovna ustanova, jer je odavno > izgubila ulogu primarnog odgajatelja. |Doc| NAZALOST. Ali to ne znaci da tu cinjenicu moramo prihvatiti zdravo za gotovo. Jesi li se zapitao zasto je to tako? Reci cu ti. Svakom je nastavniku puno lakse gurati po svom predmetu nego se baviti odgojem. Odgoji rad je tesko adekvatno nagraditi. Mozda i nije tesko, ali nase skolstvo nema taj mehanizam. Sve se svodi na pasivni odgoj. Ako se sjecas one pjesme:"...jer majmun radi sto majmun vidi..." Tako da su glavne metode odgojnog djelovanja u skoli pasivne metode oponasanja. > stvar je kucnoga odgoja (i to djeteta do dobi od 6-7 godina, jer je kasnije > besmisleno pokusavati preoblikovati vec formiran karakter, ukus i navike ). Roditelji kao primarni odgajatelji najcesce nisu educirani za taj posao. Zar mislis onda da drustvo treba graditi iskljucivo na odgoju roditelja? A sta ako je taj odgoj los, zar ne bi nastavnici, koji su educirani (ili bi bar trebali biti) za taj posao morali sudjelovati u njegovo provodenju. Normalno ne kao pojedinci, nego u okviru skolskog (odgojno-obrazovnog) sustava. > Jedini moguci rezultat takvih amputacionih zahvata u mladu psihu je -- > otpor. Postoje razlicite metode odgoja, kao i lijecenja u medicini. Zasto odmah ici na onu najdrasticniju. Ponekad pomognu i puno blaze terapije ('utopliti se i piti puno caja') :)) |Gordan| -- > Svakom je nastavniku puno lakse gurati po svom predmetu nego se baviti > odgojem. Odgoji rad je tesko adekvatno nagraditi. |Gordan| Ovime ocrnjujes struku, Gordane! Ja na tvoj stav gledam ocima svoje struke: i lijecniku je puno lakse uputiti pacijenta travarima, ili mu uvaliti "nekakav lijek" bez razmisljanja, nego se baviti klinickom, "lege artis" medicinom. Jer, zdravstveni rad je _nemoguce_ adekvatno nagraditi. Pa ipak neadekvatne nagrade ne sprecavaju lijecnike da pronalaze satisfakciju u svojem poslu u izvanmaterijalnim sferama - recimo u samom cinu bavljenja svojim poslom. Zar to ne bi trebali i prosvjetari? > Tako da su glavne metode odgojnog djelovanja u skoli pasivne metode > oponasanja. Otac mi je bio magistar andragogije, zena mi je profesor pedagogije. Od njih sam naucio da je pasivno oponasanje OSNOVNA i NAJDJELOTVORNIJA odgojna metoda. Dakle, nista ne odgaja kao osobni primjer. Nastavnik kojem zvoni mobitel pod nastavom nema NIKAKVA prava zabranjivati uporabu mobitela svojim ucenicima. > Roditelji kao primarni odgajatelji najcesce nisu educirani za taj posao. Ajoj! Ne mislis ozbiljno, nadam se??? Koje su to doktorate pedagoskih znanosti imali pingvini ili cudnovati kljunasi koji kao roditelji milijunima godina sasvim solidno odgajaju svoju djecu za zivot? Ili su imali specijalno educirane pingine koji su im odgajali mladunce? Zar ce profesor pedagogije sa svom svojom edukacijom bolje od majke i oca nauciti dijete da se obuce, poceslja, ne pljuje na pod, jede zlicom i vilicom bez prdenja za stolom??? Hoce li profesorica biologije dojiti necije novorodjence (jer odgoj pocinje na sisi, znas?), posto njegova majka nije na fakultetu adekvatno educirana za taj posao? > Zar mislis onda da drustvo treba graditi iskljucivo na odgoju roditelja? Iskljucivost je ze mene nepostojeca kategorija. U humanim znanostima ne postoji pojam iskljucivosti. Odgoj u obitelji je nezamjenjiva osnova, a sve druge institucije mogu samo dotjerivati neke sitnice. > A sta ako je taj odgoj los, zar ne bi nastavnici, koji su educirani (ili bi > bar trebali biti) za taj posao morali sudjelovati u njegovo provodenju. > Normalno ne kao pojedinci, nego u okviru skolskog (odgojno-obrazovnog) > sustava. Sustav moze (pokusati) korigirati ekstremne iskorake u kucnom odgoju, ali je i dalje OBITELJ jezgra i osnova odgajanja. Zato nas ima i odgojenih i neodgojenih. Bogu hvala na raznovrsnosti ljudskog roda! Tko je uostalom taj vrhovni sudac koji ce procijeniti je li neciji odgoj bio dobar i los? Koji je uopce taj standard unutar kojega bismo se trebali ugurati? Grozno mi je i zamisliti da skole postanu tvornice za proizvodnju pametnih i uniformirano (standardizirano) ogojenih pojedinaca. To je ideal totalitaristickih rezima. > Postoje razlicite metode odgoja, kao i lijecenja u medicini. Zasto odmah ici > na onu najdrasticniju. Ponekad pomognu i puno blaze terapije ('utopliti se i > piti puno caja') :)) U medicini ne postoji blaza ili drasticnija terapija, nego ispravna ili neispravna terapija za odredjenu bolest odredjenog covjeka. Medicina je egzaktna znanost, a ne stvar improvizacije i slobodne sudacke procjene. |Doc| -- <cut> Bilo bi predugo da odgovaram dio po dio. Ovo je preopsezna tema da bi mogli svoje stavove na adekvatan nacin izraciti u par rijeci. Iako mi se cini da nam se stavovi puno ne razlikuju, (razlike su mozda vise stvar nerazumijevanja), pokusat cu odgovoriti na par stvari. >Odgoj u obitelji je nezamjenjiva osnova, a sve druge institucije mogu samo >dotjerivati neke sitnice. U potpunosti se slazem. Ali kad vec spominjes pingvine i nagon za odrzanjem vrste (i odgojem). To ima i covjek kao roditelj. Razlika izmedu pingvina i covjeka je sto covjek puno vise vodi racuna o svakom pojedincu u zajednici, a pingvin ce prihvatiti da neprilagodeni pojedinci stradaju i nestanu. Odgajatelj u skoli nije (ili ne smije biti _samo_ ) nagonski odgajatelj, vec je educiran za taj posao. U tom sam smislu govorio o razlici izmedu roditelja kako nagonskih, primarnih odgajatelja i nastavnika kao educiranih, sekundarnih odgajatelja. Jedni druge ne mogu zamijeniti, ali mogu utjecati jedni na druge. Tek suradnjom jednih i drugih dijete ce dobiti odgovarajuci odgoj. A sto se tice crnjenja struke. Ne kazem da nastavnici izbjegavaju odgojne elemente u svom radu, to NIKAKO, vec da je stav okoline da odgojnog posla nema u skoli. A i ako se prizna da ga ima daje mu se minorno znacenje. >Otac mi je bio magistar andragogije, zena mi je profesor pedagogije. Od njih >sam naucio da je pasivno oponasanje OSNOVNA i NAJDJELOTVORNIJA >odgojna metoda. Dakle, nista ne odgaja kao osobni primjer. Nastavnik kojem >zvoni mobitel pod nastavom nema NIKAKVA prava zabranjivati uporabu >mobitela svojim ucenicima. Slazem se i ne umanjujem vrijednost oponasanja kao odgojne metode, ali ponekad nije dovoljno sve svesti samo na to. A evo i primjera: U skoli se cesto provodi, najcesce u obliku akcije, pripremanje djece za sudjelovanje u prometu. Iako je za ocekivati da su djeca vec od roditelja trebala to nauciti (upravo metodama oponasanja). Dakle ne prepusta se sve samo 'radu' roditelja. |Gordan| -- > U civiliziranom svijetu postoje nekakva pravila kulturnog ponasanja pa > izmedju ostalog tu spada i oblacenje. Zadatak svake skole je da mlade ljude > privikava na to. Mislis TJERA ih na to?? Ne tice ih se kak' ja izgledam, ak' zelim doc' ko tranvestit, tek' cu i doc'...... |Def| -- > > Postojali su, koliko se ja sjecam, razredni HIGIJENICARI. |Davor| > zasto se deres? |cempress| Ne derem se, samo sam jednu rijec naglasio. To je bitno razlicito od deranja, kada su _sve_rijeci_napisane_uz_caps_lock. Ali te finese tek trebas nauciti d8-) > sjecam se ja higijeničara, imali smo ih i mi...samo sto smo tada dolazili u > skolu sa zvezdom na celu i crvenim marama oko vrata... > a ono i u civiliziranoj Kini imaju uniforme jel? Nemam poima.Zelis ici na razmjenu ucenika tamo? Negdje na Tibetansku granicu. Tiho. Mirno. Nema signala za mobitel. Znam samo da u: Becu, Tokiju, Londonu, Torontu, Milanu imaju uniforme jer sam ih vidio. > > > Tvoje seksualne sklonosti - prakticiraj to u slobodno vrijeme. > > Probaj na moj odjel doci bez propisane uniforme - letis van. > vrlo pedagoški od tebe...nema sta, spreman na dogovore i diskusiju... Tako je. Mozemo razgovarati, recimo - o ponovnom uvodjenju smrtne kazne. Ti kao presedan? Ako vidimo da to nije za druge, lako se ukine pa kazemo da smo pogrijesili ;-) Gledaj, jednostavno bi bilo besmisleno "pregovarati" o svakom detalju sa svakim. To je iscrpljujuce i neproduktivno, ne moze se koncentrirati na bitno. Recimo da moras se moras sa kirurgom dogovarati svaki puta kada radi operaciju na otvorenom srcu da OPERE RUKE. Da li bi ti bio sretan da te operira sa nekom satarom covjek kojemu se ne da oprati ruke, jer je bas bio na wc-u i glupo mu je da zbog tebe opere ruke? Neka pravila su jednostavno uvijek ista. Anarhisticko "dogovaranje" tada samo steti. Covjecanstvo od pamtivjeka ima nesto sto se zove TABU. Onda su to neki starci uoblicili u 10 zapovjedi. Stvari o kojima se ne raspravlja - osnova tradicije. Istina, mobitela sa SMS porukama nije bilo pred nekoliko godina. Stoga je potrebno stvoriti dogovor. I taj dogovor jednostavno obznaniti. Pa kada procitas nesto u kucnom redu, tada su moguca pitanja. Lijepo se izabere netko tko ce razgovarati s razrednikom, pa onda sa ravnateljem ako je OPCE MISLJENJE da NOVO pravilo mozda bas i nije najbolje. I onda se PREGOVARA. Jedino BAHATI odnos moze izazvati poteze koji opravdavaju gradjanski neposluh. Jedan primjer, prije otprilike 20 godina: U jednoj osnovnoj skoli jedan je razrednik na upit: "Zasto moramo nositi kute?" Odgovorio: "Kute vas cuvaju od socijalnih razlika!" Nakon toga je predstavnik razreda upitao Direktora skole (nesto kao danas Ravnatelj) inace poznatog kao covjeka liberalnih nadzora. Pitao je: "Da li je kroj kute odredjen?" Odgovor: "Nije." Iduci dan, SVI ucenici u razredu su dosli u kutama. Svaka drugacija. Jedna mesarska. Druga dimnjacarska. Treca rasporenih rukava, poderana, izsarana. Doticni razrednik na hodniku zaustavi ucenika koji je bio u kuti (bolje receno, u dronjcima iste) i upita ga: "Sto je ovo???" Odgovor: "TO ME STITI OD SOCIJALNIH RAZLIKA!" Neadekvatan odgovor je izazvao reakciju. Na jedan dan. Sutradan su svi imali uredne i ciste kute, zivot je tekao dalje uobicajenim tokom. Toliko o jednoj revoluciji. |Davor| --

Previous | Questions | Next