KAKO SE OSJEĆAM KAO PACIJENT (APSTINENT ) ?

Branko Kovačević, 
Psihijatrijska bolnica Vrapče

Znam da se alkoholičar ne može izliječiti, pa mi je pomalo žao što više neću moći biti u laganom "blaženom" stanju sa svojim starim društvom i "bez problema". S druge strane jako sam ponosan što apstiniram već osam mjeseci i što se osjećam jako, jako trijezno, te što rješavam svoje nove i stare probleme "lijevom rukom".

Apstinenciju sam vrlo ozbiljno shvatio i prihvatio kao jedini mogući lijek u borbi protiv – zna se čega. Imam osjećaj da sada apstiniram više iz inata nego zbog straha koji mi je davao snagu da izdržim. Što sam sve proživljavao, samo ja znam i ne bih nikome preporučio da krene mojim stopama i ne daj Bože da padne na tako niske grane.

I danas kada se pozdravljam sa susjedima i poznanicima, pomislim kome sam se od njih zamjerio, koga sam povrijedio, uvrijedio, s kim sam se potukao? Te moje crne misli daju mi sad neku novu dimenziju, možda je to inat ili nešto drugo, ali sada i nije važno – tu sam gdje jesam. Idem dalje, možda čak i iz znatiželje. Baš me zanima koliko ću izdržati, tj. imam li uopće karaktera ili ne? "I to treba imati ili nemati" !

Toliko se dobro osjećam, da to nije za pisanje (možda neopisivo).