Up Back Next

IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA O RADU OKLA PSIHIJATRIJSKE BOLNICE JANKOMIR

Jovo Drežić, 
član I. male grupe 
 
 

Kako Ogledni klub liječenih alkoholičara (OKLA) IV. odjela Psihijatrijske bolnice Jankomir radi na načelima terapijske zajednice (TZ), svi segmenti liječenja, od aktivnog uključivanja u program, stjecanja radnih navika, izvršavanje obveza, ponašanje za predviđenog programa i izvan njega, odnosno kompletna resocijalizacija, sagledani su za svakog pojedinca na dnevnim sastancima TZ.
Dnevni program, da ne nabrajam kronološkim redom, je sveobuhvatan, i provodi se pod budnim okom liječnika psihijatra, defektologa, soc. radnika i osoblja odjela, tako da iz tog programa slijede i svakodnevna zaduženja pojedinaca na razne dužnosti. Dužnosti se biraju na malim grupama, koje su potpuno autonomne u svom radu.

Prezentacijom izvršenja zadataka, na dnevnom sastanku TZ pojedinac govori o sebi, o odnosu prema obvezama, pristupu, tijeku izvršenja, a reakcijom na ukazane pogreške samo dopunjava sliku osobnosti. 

Prezentacijom izvršenih zadataka pojedinac govori još nešto, a to je da u njegovoj prezentaciji vidimo koliko je u njegovu pripremu uložila njegova mala grupa. Naoko je ustroj vrlo jednostavan a vrlo učinkovit.

Program je za jedan dio pacijenata prihvatljiv i ne predstavlja im problem, dok istovremeno imamo drugu grupu za koje je isti program teško prihvatljiv, nerazumljiv i dosadan.

Iz ove grupe najviše je onih koji odustaju od liječenja. Znani su nam i pojedinci iz ove grupe koji polako napreduju, ali zbog vlastitog stava to ne vide, ne prepoznaju, ili ne žele vidjeti i prepoznati. Dakle, shvaćanja pacijenata o načinu rada i programu su, slobodan sam reći, dvojaka i krajnje suprotna. Sada znam da je program zamišljen tako da udovolji jednima i drugima, dakle predstavlja jednu prihvatljivu sredinu.

U nama alkoholičarima kao osobama su isto tako utkane dvije krajnosti. Što smo mi u takvim okolnostima radili u dosadašnjem dijelu našeg života? Trčali smo iz jedne krajnosti u drugu i usput nemilosrdno gubili i na kraju potrošili svu energiju i našli se tu, na IV. odjelu PB Jankomir. Nismo znali da između dviju krajnosti postoji kraći put, zlatna sredina, po kojoj se uz manje napora ide samo naprijed. To nam je ponuđeno u programu liječenja. Tko to prije shvati ili je već shvatio, počeo se mijenjati, ispunio je prvi uvjet za uspješno liječenje.


S 22. godišnje skupštine OKLA Jankomir, održane dana 14. 6. 2000. u Hotelu "Holiday"


Tko shvaća sporije ili teže, ne treba zbog toga strahovati. Bitno je da pokaže volju i interes, te tako olakša posao terapeutu koji će ga usmjeriti na pravi put, bez obzira koliko im za to trebalo vremena i umješnosti.

Kako je komunikacija osnovni problem većine bolesnika, potrebno mu je i ovdje dati i posvetiti određeni prostor. Prvenstveno je potrebno uspostaviti komunikacijski most između terapeuta i samog bolesnika, no ništa manje nije važna komunikacija na relaciji bolesnik - bolesnik. Težište je na razgovoru, dijalogu, iskrenosti, samokritičnosti i kritičnosti, prepoznavanju sebe kroz poruke drugih, analizi vlastitih pogrešaka, te mogućnosti pronalaženja rješenja i ispravljanja vlastitih pogrešaka.
Koji je doprinos OKLA TZ u rješenju ovog problema, odnosno koliko TZ pomaže u poboljšanju komunikacije?

Svjedoci smo da fizički sposobniji bolesnici već u ranoj fazi liječenja budu raspoređeni na određene dužnosti. Podnoseći izvješće o radu, prvi put se susreću sa većim auditorijem, TZ, i tu, rekao bih, probijaju komunikacijski led, ali na njima lakši način, omogućeno im je da svoje izvješće pročitaju. Nakon toga, oslobođeni početne treme, spremniji su za druge aktivnosti u terapijskom programu, kao što su: aktivnije uključivanje u radu male grupe, predstavljanje, predavanje i sve ono što ih čeka tijekom liječenja.

Da bi se sve navedeno ostvarilo, potrebna je apstinencija. Ona je uvjet, ali ne i konačni cilj, jer ako se jedino ona postigne i nakon odlaska s liječenja, to sigurno ne znači uspješno provedeno liječenje. Dakle, ako paralelno s apstinencijom mijenjamo kvalitetu življenja, odnos prema sebi, odnos prema članovima uže obitelji, odnos prema drugima, radu i obvezama, tek tada apstinencija ima svoju težinu i pravu vrijednost. 

Da bismo je uspjeli održati i nakon liječenja, na vrijeme smo upućeni u matične klubove liječenih alkoholičara. Klub kao udruga, zapravo je temeljni kamen suvremenog pristupa u liječenju alkoholizma. To je produžena ruka svega onoga što nam se pokušalo usaditi tijekom liječenja. Klubovi su, rekao bih, mala oaza u moru alkohola koji nas okružuje i prati na svakom koraku. Zato završetkom liječenja, boravimo što više u toj oazi i po mogućnostima, širimo je!

I na kraju, svjedok sam, a i sretan sam radi nevjerojatne transformacije pojedinaca i moje osobno, jer je uloga OKLA TZ i u tom dijelu edukacije neizbježna i neprocijenjiva.

Top
Copyright 2000
 Webmaster&Design:


moravek.org